‘Četvrkom uvečer idem u disko’ – Kozmodrum vs Crvi

Dva kluba: KSET i Vintage Industrial Bar. Dva koncerta: Kozmodrum i Crvi. Valjalo je biti na oba koncerta.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Kozmodrum u KSET-u (Foto: Zoran Stajčić)

Kozmodrum u KSET-u (Foto: Zoran Stajčić)

Bila je to jedna od onih večeri teškog izbora kad grad vrvi od kvalitetnih koncertnih događanja i koja je ‘zahtijevala’ klupsku ‘mini turneju. Prvi izbor bila je promocija albuma „Gravity“ grupe Kozmodrum koju predvodi jedan od ponajboljih hrvatskih bubnjara Janko Novoselić i koja se održavala u KSET-u.

Kozmodrum spada u tzv. stilsko područje organic dance music, poput grupe Chui, u kojoj je Novoselić također bubnjao. Već sad se pokazuje kako je iskorak dijela mlađe generacije hrvatskih jazz glazbenika prema suvremenim ritmovima i poimanjima moderne glazbe jedan od najznačajnijih recentnih poteza na domaćoj sceni. Naime, negdje paralelno s početkom drugog desetljeća ovog milenija, kad je krenuo i katautorski val u nezavisnom segmentu, stasala je generacija jazzista koja se osjetila spremnom iskoračiti iz matičnih obrazaca, orkestarskih kolotečina i dokazivanja unutar malih i okoštalih purističkih jazz kružoka, te zaigrati ravnopravno sa svim ostalim sudionicima na glazbenoj sceni.

Mario Huljev i Kozmodrum u KSET-u (Foto: Zoran Stajčić)

Mario Huljev i Kozmodrum u KSET-u (Foto: Zoran Stajčić)

Zahvaljujući tome danas smo došli do niza izuzetno kreativnih i kvalitetnih sastava unutar klupske scene koja je automatski došla na jednu sasvim novu razinu jer su se u nju prelili izvrsni instrumentalisti. Više ne može govoriti o amaterizmu, jer na domaćim klupskim pozornicama nasupaju sastavi koji uistinu korespondiraju s evropskom scenom. Kozmodrum s Chuijem u ovom trenutku čini njihovu perjanicu.

Kozmodrum se bez problema može zamisliti kako tutnje ravnopravno unutar plesnog undergrounda Berlina, chilloutovima Pariza, masovkama poput pridea u Barceloni, ili pak na bilo kojoj stanici podzemne željeznice neke od metropola Starog kontinenta. KSET je sinoć bio ispunjen mladom publikom, što je dakako bio još jedan od dokaza u nizu da su Kozmodrum na pravom putu, jer se ne događa često takva gužvica studentske populacije na koncertima koji u svojoj vokaciji posjeduju jazz kao ishodište.

Kozmodrum u KSET-u (Foto: Zoran Stajčić)

Kozmodrum u KSET-u (Foto: Zoran Stajčić)

Petorka koja se ustalila u sastavu gitarista Elvisa Penave i Ivana Kapeca, basista Gorana Delača, klavijaturista Hrvoja Gallera i već spomenutog Novoselića odlično je startala s predstavljanjem albuma „Gravity“ kroz skladbe „Jezgra“ i „Otok“, da bi potom s „R. Daneel Olivaw“ podsjetila na album „Na tragu satelita“ kotrljajući ritam i melodije koji su nenametljivo putovali prema predstojećoj koncertnoj katarzi koja se počela uobličavati kroz „Wormhole“ i „Mountain Lion“ opravadavajući u potpunosti epitet ponajbolje organske plesne glazbe na koju se može naići u Hrvatskoj.

Ono što je na albumu „Gravity“ predstavljalo izvrstan pomak u suradnji u koju je uključen vokal, uživo je pak bio balast. Naime, Mario Huljev je definitivno talentiran pjevač, ali je scenski promašio poantu svojim pomalo estradnim nastupom. Umjesto da je upio ozračje i izveo pjesmu „Whisper“ u skladu s bendom (najbolje ‘ukopan’ na mjestu), on se teatralno razmahao, počeo uzimati prostor i propinjati se na prste na rubu pozornice kao da je u finalu Eurosonga. A s moćnim i sigurnim vokalom uvijek treba biti oprezan u takvim formacijama, jer začas stvari skrenu u neželjenom smjeru. Situacije se nakon toga popravila jer je i Kozmodrum nagazio na gas. Razglas se počeo tresti kao da je u pitanju neki dub party. Bas frekvencije su drmale onako kako ne drmaju niti na jednom jazz koncertu, a publika je to zdušno prihvatila. „Floating“ je bila samo opuštajući most do upečatljive izvedbe „Forever“ i obrade deadmau5ove „Strobe“ koje su uslijedile.

Crvi u Vintage Industrial Baru (Foto: Zoran Stajčić)

Crvi u Vintage Industrial Baru (Foto: Zoran Stajčić)

Na finalu nisam ostao jer nisam htio propustiti prvi zagrebački nastup izvrsnog beogradskog benda Crvi koju su zatvarali koncertnu večer u Vintage Industrial Baru na kojoj su prije njih nastupili domaći The Yellow Buzz i Ogenj. Naravno, uvijek postoji tristo i jedan razlog da nam u goste ne mogu lako banuti recentni i kvalitetni sastavi s beogradske scene koji se definitivno uklapaju u ukus zagrebačke publike, ali sinoć se ‘otvorio wormhole’, stoga nije bilo poželjno propustiti Crve koji iza sebe imaju genijalni debitantski album „Piše nam se dobro“, kojeg se uz album „U slojevima“ Nežnog Dalibora može smatrati najboljim ovogodišnjim ostvarenjem srpske scene.

Mada za sebe tvrde kako su bend u stalnom nastajanju, Crvi koje predvodi gitarist i pjevač Damjan Babić uživo su postojan i čvrst sastva za kojeg bi se dalo zaključiti kako je ‘odavno nastao’ stopivši glazbu i tekstove u jedan osebujni i snažni grč indie zvuka. Ima u njima nešto što evocira na Sonic Youth, na mladi Dinosaur Jr., znaju itekako ‘nojzično’ eksplodirati kao i nemilosrdno kotrljati na tragu Stoogesa. U nekom najbanalnijem opisu za one koji pohode koncerte regionalnih imena, Crvi kao da su nevidljiva spona između Repetitora i Jarbola. I kao spomenuti, ne ostavljaju vas ravnodušnima svojim izgaranjem na pozornici i naturalističkim stihovima koji ruju ispod površine urbanog mentalnog sklopa.

Crvi u Vintage Industrial Baru (Foto: Zoran Stajčić)

Crvi u Vintage Industrial Baru (Foto: Zoran Stajčić)

Ime benda svakako odgovara njihovom izričaju. Jest da riječ ‘crvi’ svakog asocira na nešto gadno, na truljenje i smrt, no znanost je potvrdila da nema tog živog bića koje toliko snažno svojim čeljustima drobi sve za što zagrize poput crva, koji uz to imaju i nezasitni apetit. U tom smislu i nastup Crva će bez problema probušiti sve vaše eventualne predrasude o njihovoj glazbi koje dobijete temeljem njihova imena.

I publiku i sebe su na početku zagrijavali s „Veliki“ da bi zahuktavanje preuzele „Zgužvana pesma“ i „Kiša“. Spomenuti stoogeovski nasrtaj „Mesec i more“ uživo je udario daleko snažnije nego na studijskoj verziji na albumu, kao što je i, nažalost malobrojna, publika u klubu pokazala interes i odobravanje, jer bez obzira na brojno stanje svima je bilo jasno da tu nema fejka i da je na pozornici ozbiljno dobar bend.

Crvi u Vintage Industrial Baru (Foto: Zoran Stajčić)

Crvi u Vintage Industrial Baru (Foto: Zoran Stajčić)

Vrhunci su bili energične izvedbe nililističkih otkivaka „Jedva čekam“ i „Lažem i kradem“, da bi Crvi za kraj ostavili, kao je sam Babić najavio, ulazak u do tad neistraženo područje i premijerno predstavljanje pjesama koje do tada nisu nikad svirali uživo. Za jednu od tih pjesama bih rekao da se zove „Istine“, iako se ne bih mogao opkladiti u to, dok završetak nije mogao proći bez bisa jer su posjetitelji bili uporni u dozivanju Crva na ponovni izlazak.

Led je definitivno probijen i ovaj bend zaslužuje daleko veću pozornost publike. U biti, to zaslužuje i publika.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate