Koncertni report

Bajaga, Josipa Lisac i Darko Rundek na 12. Pozitivnom koncertu u Domu sportova (Foto: Izidor Tačković)
12. Pozitivan koncert u Domu sportova - protiv AIDS-a i drugih pizdarija

Koncertni report

YU Grupa u Vintage Industrial Baru (Foto: Zoran Stajčić)
YU Grupa u Vintage Industrial Baru – rock mornari starog kova

Cannibal Corpse: Mi nismo nikakvi ekstremisti, mi samo proizvodimo fikcijske horore

Najpopularniji death metal bend svih vremena dolazi 28. travnja u Vintage Industrial Bar. Tom prigodom porazgovarali smo s bubnjarom Paulom Mazurkiewiczom.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Cannibal Corpse (Foto: Cannibalcorpse.net)

Cannibal Corpse (Foto: Cannibalcorpse.net)

Malo je bendova u kojima je ritam sekcija njihov zaštitni znak, tj. glazbenici koji su od početka u priči i koji vode glavnu riječ. Cannibal Corpse upravo su taj primjer. Bubnjar Paul Mazurkiewicz i basist Alex Webster kičma su ovog najpopularnijeg death metal sastava zahvaljujući albumu „Tomb of the Mutilated“ (1992.) koji je prodan u preko dva milijuna primjeraka diljem svijeta. U Hrvatskoj su Cannibal Corpse nastupili davne 1996. godine. U Zagreb se vraćaju nakon punih dvadeset godina kada će u četvrtak 28. travnja nastupiti u Vintage Industrial Baru. Za Ravno do dna telefonski je razgovarao jedan od spomenutih glavnih i odgovornih, bubnjar Paul Mazurkiewicz.

Cannibal Corpse postoji već skor 30 godina. S druge strane gledano to je isto toliko vremena zabranjivanih koncerata, naslovnica, emitiranja pjesama u eteru i raznih poziva na bojkot vašeg rada. Jeste li se ikada navikli na to?

Paul Mazurkiewicz: Taj dio nikad nije zabavan. Mi jednostavno radimo po svom i svako obaziranje na te stvari direktno bi utjecalo na našu glazbu. Naučili smo da je najbolje isključiti se kad se takve stvari događaju. U početku smo mislili da je to nešto normalo i da će s vremenom prestati, ali nažalost se i dalje događa. I dalje je najluđa epizoda potpuno zabranjivanje našeg albuma „Tomb of the Mutilated“ u Njemačkoj kao i sviranje pjesama s tog albuma na koncertima, a kad god smo u Njemačkoj obožavatelji sami pjevaju te pjesme. A znate kako je s obožavateljima; čim se neke pjesme zabrane, oni baš te žele čuti. Sve te silne zabrane su nekako ušle u temelje naše priče. Možda nam i daju poticaj da idemo dalje. Ne znam. Mi smo Cannibal Corpse i sviramo death metal, ljudi se moraju s tim pomiriti. Iza sebe imamo masivni broj koncerata, puno turneja… Logično je da nismo svima po volji, no mi se zbog takvih ne želimo mijenjati.

Jeste li bili iznenađeni što su vas prije par godina zabranili i u Rusiji na turneji? Mislim, ne može se reći da ste tamo bili neka prijetnja širokim masama, jer široke mase u Rusiji ipak ne razumiju engleski u tolikoj mjeri.

Paul Mazurkiewicz: Tek ta situacija nam nije imala nimalo smisla, iako, kao što sam rekao, i dalje nam je iznenađenje kad nas zabrane bilo gdje. Jer zašto se itko želi miješati u odnos nas i naših fanova? Fanovi su ti zbog koji sviramo po cijelom svijetu. Da nije njih sjedili bi doma. Pa sad kad nas netko zabrani u Rusiji nije toliko naštetio nama koliko našim fanovima koji tamo žive. Mislim: „Ne želite nas u Rusiji? Ok, mi nećemo propasti zbog toga“. Općenito mislimo da su granice imaginacija, svatko živi negdje i svatko bi za sebe trebao odlučivati o svojim afinitetima. Zabranjivanje bilo kojeg oblika umjetnosti je stranputica. Mi bi rado htjeli vidjeti Rusiju i tamo nastupati pred ljudima koji nas vole, ali protiv nekih stvari ne možemo u ovom trenutku jer su izvan naše moći, ali ponavljam, ta zabrana više šteti Rusima koji nas slušaju, nego nama.

Cannibal Corpse (Foto: Cannibalcorpse.net)

Cannibal Corpse (Foto: Cannibalcorpse.net)

Kad ste već spomenuli riječ „umjetnost“, zanima me kako vi doživljavate svoj rad? Je li, recimo, humor dobrodošao u vašem kreativnom procesu, u smislu da uvijek postoji neka uvrnuta poveznica između dobrog humora i dobrog horora?

Paul Mazurkiewicz: Što se tiče humora konkretno i ne baš. Horori su ono što nas pokreće i ono što uvijek ponavljamo jest da je to fikcijski horor, a ne nešto što želimo proživjeti. Vjerujem da ljudi ipak nisu toliko glupi da vjeruju da smo mi ozbiljni i da taj horor i za stvarno želimo. Ozbiljni smo samo u viziji koliko bend treba biti posvećen hororu u svom radu. Ukratko, mi želimo biti strašni u izričaju. A sad, humor ovisi o svačijem kutu gledišta kao i inteligenciji. Naravno da tu svatko može pronaći poveznice između ta dva pojma. A opet ne vjerujem da postoje neki koji bi naše tekstove shvatili doslovno i stvarno. Ako ih i ima, vjerujem da su to ljudi s ozbiljnim mentalnim poremećajem. To bi bilo isto da netko ode u kino pogledati horor i povjeruje u sve što je vidio. Svi smo mi u industriji zabave, a ne u okupljanju ljudi s ekstremnim ili ekstremističkim stavovima. Mi nismo nikakvi ekstremisti, mi samo proizvodimo fikcijske horore i žao nam je što razni cenzorski odbori, ili političari i neke vjerske zajednice možda to ne gledaju na način da je tu riječ o umjetničkoj formi i ničem drugom. Mi ne pokušavamo proturiti nikakve političke i vjerske stavove. To nas nije zanimalo ni na početku karijere, a ponajmanje sada. Dalje>>

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate