Calexico ‘The Thread That Keeps Us’ – stilski šarolika slikovnica s granice

‘The Thread That Keeps Us’ možda predstavlja neku vrstu napretka u odnosu na ‘Edge of the Sun’ i ‘Algiers’, makar ne doseže
vrhunce svojstvene najboljem uratku iz druge polovice karijere benda, ‘Carried to Dust’.

  • 2
    Shares
Calexico “The Thread That Keeps Us”

Kad čujete prve tonove novog albuma Calexica, možda ćete pomisliti da ste greškom pustili neku pjesmu U2, no čim Joey Burns zapjeva i osjetite pjesmu, asocijacije će pobjeći u drugom smjeru i učinit će se kako je bend ipak počeo prepisivati od Jeffa Tweedyja i njegovoga Wilca. Tako barem zvuči “End of the World With You”, prvi singl i pjesma koja otvara “The Thread That Keeps Us”, deseti album tex-mex amerikaničara iz Tucsona.

Ovaj album sadrži čak petnaest stilski prilično raznolikih pjesama, pa mu je možda najbolje pristupiti na način da ga se razdijeli na poglavlja koja odvajaju kratki i atmosferični instrumentali ubačeni na strateške pozicije. Prvi od njih, “Spinball”, slijedi nakon što se na opisanu uvodnu pjesmu nadovežu još dvije pjesme ni po čemu posebno razlučive od dobro utabanog glavnog zvuka Calexica, “Voices in the Field” i “Bridge to Nowhere”.

Nakon toga slijedi drugi i najbolji dio albuma. Već s “Under the Wheels” bend otvara zvuk modernijim beatom i s plesnim elementima s kakvim su počeli uspješno koketirati i na prošlom albumu “Edge of the Sun”, a u ovom segmentu albuma će ih još izraženije uposliti na “Another Space”, pa čak i na “Flores y Tamales”, jedinoj pjesmi s albuma otpjevanoj na španjolskome. Ovaj rasplesani dio albuma sadržava i najljepšu baladu ploče, “The Town & Miss Lorraine”, a završava i najboljim instrumentalom, “Unconditional Waltz”, s prekrasnim trubama koje se ukrštaju nad ritmom valcera odsviranoiga na akustičnoj gitari.

Treće poglavlje albuma kvalitetom, nažalost, više ne uspjeva pratiti materijal koji mu je prethodio. “Girl in the Forest” koja ga otvara je još jedna tipična i jednostavna akustična balada, dok je vjerojatno “Eyes Wide Awake” onaj centralni trenutak druge polovice albuma, s himničnim refrenom na kakav bi oko rado bacili i neki viđeniji igrači pop-rocka iz središnjih glazbenih strujanja (usuđujem li se izgovoriti Coldplay?). Nakon toga slijedi još jedan dobrodošao stilski zaokret, ovog puta prema tvrđem i mračnijem rock zvuku s režećim električnim gitarama i zvonima na “Dead in the Water”.

Posljednji instrumental na albumu, “Shortboard” odvaja dvije završne pjesme, “Thrown to the Wild” i “Music Box”, kao svojevrsnu codu ploče. Prvu obilježava lijep instrumentalni završetak, koji drugu čini redundantnom naknadnom misli kojoj bi bilo bolje da je pozicionirana prije, ako je uopće treba smatrati neophodnom za album.

U usporedbi s posljednjim albumima Calexica koji su mu prethodili, “The Thread That Keeps Us” možda predstavlja neku vrstu napretka u odnosu na “Edge of the Sun” i “Algiers”, makar ne doseže vrhunce svojstvene najboljem uratku iz druge polovice karijere benda, “Carried to Dust” koji ove godine slavi već desetu obljetnicu.

Ocjena: 7/10

(ANTI-, 2018.)

  • 2
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh