Komentar

Facebook profil Ministra Orepića u trenutku postavljanja isprike dekanu FER-a zbog policijske racije u KSET-u
Oprostite ministre Orepiću

Glazbena recenzija

Bob Dylan 'The Real Royal Albert Hall 1966 Concert'
Bob Dylan 'The Real Royal Albert Hall 1966 Concert' - Krivo je pravo

Bruce Springsteen ‘The Promise’

Springsteenove 'zaboravljene' snimke koliko su se pokazale otpornima na zub vremena toliko su rasvijetlile i važan period početka Bossove karijere.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Bruce Springsteen 'The Promise'

Što je Bruce Springsteen radio 1978. godine? Bio je na prekretnici. U tom trenutku od njegovog posljednje g albuma ‘Born To Run’ je već bilo prošlo tri godine, što je u to vrijeme bila čitava vječnost, jer je bilo normalno da glazbenici svake godine objave novi album.

‘Born To Run’ je bio njegov veliki proboj i trebao je dokazati kako nije čudo jednog hita, produkt diskografske kuće za nekoliko sezona. Bruce je tada kao dvadesetsedmogodišnjak odlučio da će trajati. No u međuvremenu se dogodila punk revolucija, a on je u jednom dućanu ploča u New Yorku grozničavo kupovao sva moguća punk izdanja (uglavnom singlove) i bio u strahu da ga je vrijeme pregazilo.

No daleko od toga da je The Boss besposličario. Zatvorio se u studio i snimao maratonske sessione i pripremao nove pjesme za budući ‘Darkness On The Edge Of The Edge Of Town’. Jesu li sessioni bili snimljeni ili ne, široj javnosti nije bilo poznato više od trideset godine. I onda je Bruce održao jednom davno dano obećanje sam sebi da će sve objaviti. Rezultat je ‘The Promise’, odnosno ‘izgubljeni sessioni albuma ‘Darkness On The Edge Of The Town’, točnije 21 plus jedna skrivena pjesma koje su ugledale svjetlo dana 2010. godine.

Dvostruki album majstorski je miksao Bob Clearmountain i sve zvuči kao da je snimano nedavno, a ne da je riječ o snimkama koje su desetljećima skupljale prašinu. Po pjesmama koje se nalaze na The Promise’-u Bossovim obožavateljima odmah upada u oči detalj da je jedino ‘Racing In The Streets’ po tadašnjim Springsteenovim standardima bila zavrijedila da se nađe na studijskom nasljedniku albuma ‘Born To Run’.

S današnje točke gledišta ‘The Promise’ nije zbirka B-side otpadaka, dapače! Springsteen je u svakoj pjesmi dao sve od sebe u postizanju umjetničke i izvođačke esencije, a kao i puno puta do sada jačina emocije njegovog glasa bez problema nadglasava veliki i šaroliki bend koji ima iza sebe, bilo da je riječ o baladama, ili o furioznim rock brojevima.

Na album je uvrštena i ‘Becuse The Night’, koju je Springsteen napisao zajedno s Patti Smith, ali je džentlmenski odlučio da neće u isto vrijeme s tim (već sada klasikom) ići iste 1978. godine u objavu. Sličnu stvar je učinio i s pjesmom ‘Fire’ koja je iste godine proslavila The Pointer Sisters, a on ju je tek 1986. uvrstio na ‘Live/1975-85′.

Ono što najviše iznenađuje je koliko je velik broj pjesama na ‘The Promise’ otporno na zub vremena. Ok, Springsteen nas je naučio da je on institucija koja ne zastarijeva, no ipak riječ je o preko dvadeset pjesama koje u današnjem glazbenom okruženju drže vodu. Samo bi se za ‘Candy’s Boy’ i ‘Ain’t Good Enough For You’ moglo reći da se u njima osjeti slatkasta sentimentalnost upakirana u puno puta do sada iskorišten arhaični aranžmani, ali je to nešto što se ne može uzeti za zamjerku.

‘The Promise’ je album koji se može (i treba) konzumirati dugo, jer je Springsteenova glazba istovremeno i višeslojna i pogađa na prvu, a ovog puta je tu i dimenzija proteklog vremena od nastanka materijala, pa se svemu još može dodati i promišljanje o pitanjima koja čeprkaju mozak kad god zasvira album: ‘Koliki vizionar je ustvari The Boss i što li se još skriva u njegovoj tajnoj arhivi?’

Ocjena: 9/10

Izdavač: Sony Music/ Menart, 2010.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate