Bon Iver ’22, A Million’ – dezorijentirajući vodič kroz tugu i tjeskobu

Kod Justina Vernona samo mijena stalna jest, potvrdio je to i '22, A Million', album na kojem je svoje poput najtamnije noći mračne, izmučene stihove odjecao u pratnji neobične, do kosti ogoljene elektronike. Na tako hrabar i ekstreman 'facelifting' zaista ćete rijetko naići pa ne treba čuditi što se i samom Bon Iveru, njegovom bendu/alter-egu, u nekoliko navrata oteo kontroli.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Bon Iver '22, A Million'

Bon Iver ’22, A Million’

Da će ovo biti bizarna ploča postalo je jasno već usputnim pogledom na popis pjesama i naslove „___45___“ ili „715 – CRΣΣKS“, a još veći upitnik iznad glave zakucat će vam njihovo premijerno preslušavanje. Druženje i suradnje s Kanyeom Westom ostavile su dubok trag na Justinovom autorskom rukopisu pa biste „33 GOD“ i „10 dEAThbREasT“ donekle mogli zamijeniti i za otpatke s nekog od eksperimentalnijih albuma tog hip-hop milijardera. Vokali su otpjevani kroz „auto-tuner“ i obrađeni do razine da ćete neke stihove jedva razaznati, zbog čega na trenutke kao da postaju instrument za sebe, dezorijentirajući vodič kroz Vernonovu tjeskobu, strahove i turobna promišljanja o religiji, životu, propalim ljubavima i srušenim snovima.

Nepotrebno je naglašavati koliko je ovaj materijal daleko od nježne akustike debija „For Emma, Forever Ago“ iako njegov tvorac od samoga sebe nije uspio sasvim pobjeći. „29 #Strafford APTS“ predstavlja neku izvanzemaljsku mutaciju folka i americane, a ni „8 (circle)“ te završna balada „00000 Million“ s neznatno drugačijim aranžmanima ne bi pretjerano stršale na dosadašnjim albumima Bon Ivera.

„„715 – CRΣΣKS“ zato zvuči kao da je kompjuter sam od sebe odlučio zapjevati „a capella“, „22 (OVER SOON)“ evocira (naj)manje komercijalne radove Petera Gabriela, dok bih uvod „10 dEAThbREasT“ usporedio i sa slušanjem „Face Value“, ploče kojom je Phil Collins ranih osamdesetih oplakivao raspad svog braka, na kazeti koju upravo kreće „žvakati“ vaš kazetofon.

U konačnici, ovo je težak, mjestimice autističan materijal, soundtrack nekoga tko gubi snagu i volju za borbu s depresijom, tugom i gubitkom. Glazbeno mu fali i malo više fokusa pa iskreno sumnjam da ću mu se prečesto vraćati, već se, kada si poželim pustiti Bon Iver, ipak zadržati na „Emmi“ i njezinom eponimnom nasljedniku.

Ocjena: 6/10

(Jagjaguwar, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate