Koncertni report

Svemir u KSET-u na ponovljenom koncertu (Foto: Ivan Laić)
Svemir u KSET-u odsvirao do kraja

Filmska recenzija

The Eyes of My Mother
'The Eyes of My Mother' - istinski poremećen arthouse horror

Bob Weir ‘Blue Mountain’ – Kaubojske pjesme uz logorsku vatru

Nakon konačnog finaliziranja karijere Grateful Deada, ritam gitarist i jedan od osnivača benda uz pomoć mlađih snaga objavio je prvi solo album nakon deset godina, inspiriran danima kada je kao dječak radio kao kauboj u Wyomingu.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Bob Weir 'Blue Mountain'

Bob Weir ‘Blue Mountain’

Iako The National već neko vrijeme nije objavio novi album, članovima benda nikako nije dosadno. Osim produciranja tuđih albuma, filmske glazbe i eksperimentalnih projekata, ove godine braća Dessner su okupila imena kao što su Wilco, Flaming Lips, Bruce Hornsby, Justin Vernon, The National, The War on Drugs i mnogi drugi i producirala “Day of the Dead”, trostruki CD s 59 obrada pjesama Grateful Deada. Na taj način njihov bend se povezao s Bobom Weirom, ritam gitaristom tog najvećeg jam banda u povijesti i započeo je rad na njegovom prvom albumu u deset godina, “Blue Mountain”, na kojem sviraju i braća Dessner i Scott Devendorff iz benda, a gotovo svi članovi osim Matta Berningera čine prateći bend na turneji kojom će se promovirati “Blue Mountain” u SAD-u, a koja kreće sljedeći tjedan. Uz sve to album je producirao pridruženi član The Nationala, Josh Kauffman.

Autorski gledano, za pjesme je velikim dijelom zaslužan drugi Josh, Josh Ritter i “Blue Mountain” jednako je njegov album koliko i Weirov. Priča albuma temelji se na danima Weirove mladosti kada je s petnaest godina odlučio raditi kao kauboj, a tamo je naučio tradiciju pjevanja pjesama oko logorske vatre iz vremena prije radija. Tu je tradiciju bio prenio u dio materijala Grateful Deada koja se sviđala Kauffmanu u momcima iz The National, koji su ga nagovorili da zajedno snime takve pjesme, a Josh Ritter je kao je kao jedan od najboljih kantautora mlađe generacije americane bio jedan od najlogičnijih izbora za rad s tom ekipom.

I, sasvim je jasno, s toliko talenta na jednom mjestu, stvari teško mogu otići po zlu. Weirovi glas i gitara su potpuno u skladu sa zamisli da pjesme pjeva ostarjeli umorni kauboj. Same pjesme se često referiraju na postojeću country & western tradiciju, što se posebno odnosi na prvi singl, “Only A River”, koja otvara album, a čiji refren je izvučen iz pjesme trgovaca krznima iz Missourija, “Shenandoah”. S druge strane “Darkest Hour” dolazi iz iste obitelji kao “If I Needed You” Townesa Van Zandta, a “Ghost Towns” zvuči kao da su “Jolene” Dolly Parton i “Ghost Riders in the Sky” imali dijete.

Pjesme “Cottonwood Lullaby” i “Gallop on the Run” bave se upravo tematikom životom i radom američkih kravara sredinom prošlog stoljeća, dok “Lay My Lily Down” zvuči kao da je iz pretprošlog stoljeća, a govori o ocu koji govori o ocu koji pokopava svoju kćer. “Gonesville” je, pak, primjerak izravnog rockabilly honky-tonka kakav ćete naći na svakom country albumu ikad snimljenom, a predstavlja najrazigraniji trenutak na “Blue Mountain”, koji ipak, glavnim djelom, čine balade.

Ova 2016. godina sve više pokazuje glazbenu nadmoć stare garde u odnosu na mlađe snage, a Bob Weir nadomak sedamdesete godine ovim albumom daje još jedan vrlo snažan argument u korist te teze. Tim više što je “Blue Mountain” i najbolji uradak u solo karijeri Boba Weira. Riječ je o albumu u koji se ljubitelj americane zaljubljuje već na prvo slušanje.

Ocjena: 9/10

(Columbia Legacy, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate