Glazbena recenzija

metallica-coverff
Metallica ‘Hardwired… to Self-Destruct’: Zakoni tržišta protiv fizikalnih zakona

Komentar

Facebook profil Ministra Orepića u trenutku postavljanja isprike dekanu FER-a zbog policijske racije u KSET-u
Oprostite ministre Orepiću

Bob Dylan ‘Fallen Angels’ – S okusom poljubaca i dima

Ubrzo nakon što je objavio lanjski album 'Shadows in the Night', pročulo se kako je Bob Dylan na tim sessionima s istim bendom snimio dovoljno materijala za još jedan dugosvirajući nosač zvuka, te kako je vrlo izgledno da će isti biti objavljen u skoroj budućnosti. Nije to nikakav presedan u Dylanovoj karijeri, sličnu stvar učinio je kada je prije dvadesetak godina (tempus fugit!) snimao kolekciju obrada iz njemu srodnijeg žanra, američkog folka, kasnije objavljenu na albumima 'Good As I Been To You' te 'World Gone Wrong' iz 1992. i 1994. godine.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Bob Dylan 'Fallen Angels'

Bob Dylan ‘Fallen Angels’

Budući da je riječ o materijalu nerazlučivom od onoga s prethodnog albuma, pjesme su mogle biti pomiješane kao karte na naslovnici “Fallen Angels” i razdjeljene na bilo koji drugi način, rezultat bi bio isti. Oni koji su bili oduševljeni Dylanovim glumljenjem Sinatre bez glasa uživat će jednako koliko i u “Shadows in the Night”, jedino bez onog prvotnog iznenađenja, budući da je mistika nestala s prvim albumom. Oni koji su prošlogodišnji album smatrali dosadnim slinjenjem bezbroj puta otpjevanih pjesama ne bi trebali uopće ni pokazati interes za album blizanac.

“Fallen Angels” možda je bolje odmjerenog ritma nego “Shadows”, koji u drugoj polovici doista zapada u krizu ritma i ponovnim slušanjem postaje sve dosadniji. Atmosfera je i dalje većinom ona kluba u vrijeme zatvaranja s okusom poljubaca i dima. Ploču otvara “Young At Heart”, koju je obradio i Tom Waits, a Dylan kao da se trudi dokazati kako ovaj nije najhrapaviji glas koji je otpjevao ovaj Sinatrin klasik.

Trećinu ovog albuma imali smo priliku čuti ranije na EP-ju objavljenom u Japanu i kao izdanje povodom Dana prodavaonica ploča, “Melancholy Mood”. Osim naslovne, na taj EP uvrštene su i “All or Nothing at All”, te dvije zadnje pjesme s albuma, “That Old Black Magic” i “Come Rain or Come Shine”, a prije nekoliko dana podijeljena je i “All the Way”, tako da do same objave albuma zagriženim fanovima nije ostalo previše neotkrivenoga za čuti. Od navedenih pjesama najviše se izdvajala “That Old Black Magic”, koja je ritmički brža od ostalih, a “Melancholy Mood” je izabrana kao prvi singl jer je izvedba doista dobro pogođena i spada među najbolje pjesme sa sessiona.

Od ostalih valja izdvojiti “Polka Dots and Moonbeams” sa posebno lijepim instrumentalnim uvodom, zatim “Skylark”, jednu od rijetkih pjesama iz ovih kolekcija koju je nemoguće izravno povezati s opusom Franka Sinatre, a koja je u ovoj verziji nošena lijepom violinskom dionicom, te kratku ali slatku “On a Little Street in Singapore” koja donosi svježi vjetrić koji ne dolazi iz Amerike.

Bez mnogo mudrovanja, ocjena ostaje ista kao i za “Shadows in the Night”, spuštena za bod ne zato što je ovaj album slabiji od onoga (jer nije, dapače), već samo zato što nam ne zvuči toliko novo i iznenađujuće kao prethodnik.

Eto, sad je i to poglavlje zatvoreno, očekujemo da se Dylan vrati autorskom materijalu, poznavajući njega, sigurno ima još koje remek-djelo u rukavu. Tek mu je sedamdeset i pet za koji dan.

Ocjena: 8/10

(Columbia / Menart, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate