Glazbena recenzija

Rhiannon Giddens 'Freedom Highway'
Rhiannon Giddens 'Freedom Highway' - od roblja do Fergusona

Pojačanje Marcu O'Reillyju

Straight Mickey And The Boyz i Moskau
Straight Mickey And The Boyz i Moskau na rođendanu Ravno do dna u Vintage Industrial Baru

Blixa Bargeld: Predstoji nam vrijeme u kojem ćemo morati pružati aktivan otpor

Teho Teardo i Blixa Bargeld održali su u Pogonu Jedinstvo koncert koji je, nažalost, prekinut prije bisa zbog krvarenja iz nosa koje je Teha onemogućilo u sviranju. Teho nije bio u stanju ni razgovarati s nama jutro nakon koncerta zbog istog problema, ali smo sjeli na razgovor s Blixom Bargeldom, frontmenom legendarnih Einsturzende Neubauten i karizmatičnom polovicom ovog dinamičnog dua. Iako se ni on sam nije osjećao najbolje, vojnički je odradio ovaj razgovor o raznim projektima kojima se bavi i o neobičnim vremenima u kojima živimo.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Blixa Bargeld (Foto: Ivan Gundić)

Blixa Bargeld (Foto: Ivan Gundić)

Dva albuma i EP u tri godine s Tehom, može li se reći da je ovo projekt u kojemu je trenutno vaše kreativno žarište?

Blixa Bargeld: Moj je kreativni fokus na bilo čemu čime se u tom trenutku bavim. Da, upravo sam završio još jedan EP s Tehom, no za dva dana ponovno sviram s Neubautenima. U ovom trenutku zapravo imam (broji prste) pet različitih projekata. Sviram Nerissimo s Tehom, nastupam solo, sviram s jednim švicarskim bendom KiKu (i s njima sam snimio novi album), sa Neubautenima sviram Greatest Hits nastupe, a imamo s Neubauten i igrokaz „Lament“. Ovih dana koristim teleprompter, jednostavno je takva količina teksta koja je uključena u neke od tih stvari… Ja nisam glumac, nisam baš dobar u učenju golemih količina tekstova.

Neobično, budući da na Nerissimo djelujete vrlo teatralno, poput svojevrsne glumačke legende.

Blixa Bargeld: Legenda, OK… Ali stvarno ne činim ništa na pozornici. Netko je u osvrtu napisao da je vrhunac onoga što radim na sceni podizanje ruke. Dakle, nije vrlo teatralano u tom smislu. S Tehom nemamo čak ni rasvjetu na pozornici, tražimo samo bijelo svjetlo.

Ali sve te sitnice koje radite djeluju doista glumački.

Blixa Bargeld: Da, kako se ono kaže? Candour? Imam 58 godina, i dugu povijest u glavama ljudi u publici o tome što sam radio i što činim, ne mogu to iskorijeniti. Ali uživam u načinu na koji moj glas stari. Ne mogu pjevati na način na koji sam pjevao, kada mi je bilo 21 ili 22, to stvarno ne mogu, jer mi je glas toliko dublji.

Mislite na vrištanje?

Blixa Bargeld: Ne, vrištanje je usavršeno, ali glas mi je znatno dublji nego u doba albuma „Kollaps“ i „Zeichnungen des Patienten O. T.“. I to mi se sviđa. To je jako lijepo . Glas je nešto što daje potpunu sliku o organizmu na neki način. Moj glas ne zvuči kao da pušitm 40 cigareta Gitanes dnevno. Prestao sam pušiti prije 15 godina. Dakle, to je starenje samo po sebi.

Teho Teardo & Blixa Bargeld (Foto: RABSCH)

Teho Teardo & Blixa Bargeld (Foto: RABSCH)

Koristite lokalne gudačke kvartete gdje god svirate. Kako to ide? Pošaljete li im samo note i molite da ne zajebu ili uspjevate odraditi probe?

Blixa Bargeld: Šaljemo im note i mp3 zapis da čuju kako treba zvučati, a obično na dan nastupa odradimo i probu od dva do tri sata na kojoj prođemo kroz sve dijelove. Ali to je već danas rubno. Martina i ja smo stigli jučer oko 12:30, a u 13:30 smo počeli s probom. Mnogo je materijala, i postaje složenije. Aranžmani koje Teho piše danas su mnogo složeniji od onih koje je pisao prije četiri godine. Na početku turneje svirali smo i „Ulgae“, a samo na toj pjesmi je trebalo raditi barem sat vremena. Gudači sinoć su bili vrlo dobri.

Niste dobili priliku svirati „Defenestrazioni”, pjesmu u kojoj se rugate intervjuima poput ovoga, a koju završavate sa nekom vrstom populističkog političkog govora: „Svi ćemo zauvijek živjeti… itd.“ Može li se reći da ste predvidjeli uspon autoritarnog populizma kakav vidimo u SAD-u, ali i u Europi?

Blixa Bargeld: Nisam predvidio ništa. U toj pjesmi ih ismijavam. Zabavno je što je isti govor izgovaram dvaput, jednom kao Mussolini, a zatim ponovljam iste riječi na engleskom jeziku, a kad ih govorim u drugom krugu, nitko ne bi rekao da je riječ o populističkom govoru, već postaje nešto sasvim drugo. Ne zbog jezika, već zbog izvedbe. Charlie Chaplin u „Velikom diktatoru“ drži populistički nonesense govor bez ijedne stvarne riječi. Sve je u načinu izvođenja.

Budući da ste iz Berlina, jamačno znate ponešto o zidovima i njihovom rušenju. Čini se da živimo u doba kada se zidovi ponovno grade. Ima li umjetnik dužnost govoriti protiv toga ili je umjetnost iznad svega toga?

Blixa Bargeld: Ima jedna pjesma u koju sam se stvarno zaljubio prije nekoliko godina, američke pjevačice imena Anaïs Mitchell, a zove se „Why We Build the Wall”. Zavolio sam tu pjesmu kada je izašla, a ljudi je sada otkrivaju zbog teme. Riječ je o verziji priče o Orfeju i Euridici u Hada, a kralj Hada pjeva: “Djeco moja, djeco moja, zašto gradimo zid?” “Da bi se zaštitili od neprijatelja. A tko je neprijatelj?“ itd., Poslušajte je, svidjet će vam se, sjajna je. Imam li dužnost progovoriti? Nedavno sam pričao sa ženom i zaključili smo da nam predstoji život otpora u nekom trenutku. Očekujemo da će se situacija pogoršati, očekujemo da ćemo biti u pokretu otpora. Aktivno. Ne znam moram li govoriti, ali znam da se aktivno moram oduprijeti.

Govorili ste sinoć kako ste proveli ljeto u Hrvatskoj?

Blixa Bargeld: Budili smo se svako jutro u osam, jer do 8.30 bi već bio zastoj u prometu i put do Omiša bi trajao nekoliko sati. A inače traje pet minuta. Tako smo se budili u 8, išli na tržicu kupiti ono što bismo željeli kuhati taj dan i vozili natrag. I tako je svaki dan. Ista riba. Iste hobotnice. Isto povrće. To je dobro. Imali smo kuću punu djece i bilo je zabavno. Radimo to svake godine. Iznajmimo kuću i odemo tamo s drugim obiteljima.

Pokušavam vas zamisliti. Kad ste te godine svirali u Šibeniku, vidjeli su vas na podnevnoj vrućini odjevenoga i sada, u troredno odjelo i sve.

Blixa Bargeld: Uvijek se tako odijevam. Osim ako idem na plažu, na kupanje.

Einsturzende Neubauten (Foto: Tomislav Sporiš)

Einsturzende Neubauten (Foto: Tomislav Sporiš)

Rekli ste da radite turneju najvećih hitova s Neubautenima sada?

Blixa Bargeld: To se ne razlikuje bitno od onoga što smo svirali u Šibeniku. Nije da promoviramo album koji se zove Greatest Hits, već je na albumu to što sviramo na koncertima, naša set lista. Na albumu nisu neke vrlo dugačke pjesme s liste, ali uglavnom sviramo to što je na ovom albumu. Ideja albuma jest da, čak i sada, nakon 37 godina našeg postojanja, na koncerte i dalje dolaze ljudi koji nas nikada prije nisu gledali. Očito jer su bili premladi. Ovo im daje jednostavan pristup našem svemiru. Neće ići pitati za album na kojemu je ta i ta pjesma, samo će kupiti najveće hitove, a onda imaju otvorena vrata za daljnja istraživanja. To je ideja. Nije riječ o promociji, već samo o robi koja će podržati našu turneju.

A izvedbe „Lamenta“?

Blixa Bargeld: Da, „Lament“ je ono što se na njemačkom kaže “Abgespielt” – igrokaz. Nastao je povodom komemoracije 100 godina od početka Prvog svjetskog rata, ali već imamo ponude za izvedbe povodom komemoracije završetka rata. Smišljen je kao izvedba, a ne kao album. Na albumu je sve što se može otisnuti kao zvučni zapis izvedbe. Kada čujete prvi komad na njemu, koji nema riječi, već tu osjetite kako jedan element nedostaje.

To je bio zadnji projekt s Neubauten. Postoje li planovi za ikakav albuma Neubautena u ovom trenutku?

Blixa Bargeld: U ovom trenutku ne. Nemam ništa protiv toga, samo nije u planu. Sasvim sigurno ne želim napraviti još poslova prema narudžbi kao što je „Lament“. Ljudi nam prilaze s različitim stvarima, različitim povijesnim projektima. Samo sam im rekao „ne”. Ne želim završiti kao skladatelj za sve povijesne komemoracije koje oni imaju na umu.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate