Koncertni report

Bajaga, Josipa Lisac i Darko Rundek na 12. Pozitivnom koncertu u Domu sportova (Foto: Izidor Tačković)
12. Pozitivan koncert u Domu sportova - protiv AIDS-a i drugih pizdarija

Koncertni report

YU Grupa u Vintage Industrial Baru (Foto: Zoran Stajčić)
YU Grupa u Vintage Industrial Baru – rock mornari starog kova

Billy Bragg & Joe Henry ‘Shine a Light: Field Recordings from the Great American Railroad’ – željeznička eshatologija

Joe Henry producirao je posljednji studijski album Billyja Bragga, odlični 'Tooth & Nail' iz 2013. godine, i tako je rođeno prekoatlantsko prijateljstvo koje se osim na opsesiji glazbom temelji i na ljubavi prema željeznici.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Billy Bragg & Joe Henry 'Shine a Light: Field Recordings from the Great American Railroad'

Billy Bragg & Joe Henry ‘Shine a Light: Field Recordings from the Great American Railroad’

“Čak bi i Springsteen priznao da kad u pjesmi spomeneš automobil, to je tek auto,” kaže Joe Henry. Ali vlakovi – to je već druga priča. Željeznica je spojila stari zapad, bila je više od prijevoznog sredstva, bila je izvor informacija bila je krvožilni sustav stare Amerike i tradicija folk glazbe koja je nastajala u tom formativnom razdoblju američke kulture nije mogla izbjeći vlak kao pojam nadahuća. Vlak je predstavljao i način bijega od briga koje su tištile čovjeka, bijeg u neko bolje sutra na nekom drugom mjestu, slično kako je vjera tješila tog istog čovjeka da će ovozemaljske muke biti zaboravljene na nekom drugom svijetu. Željeznica je tako predstavljala neku vrstu ovozemaljske eshatologije, karta za vlak bila je simbolom karte za raj na zemlji.

Britanac Billy Bragg i Amerikanac Joe Henry krenuli su na put od Chicaga do Texasa (tzv. ruta Texas Eagle) od preko tri i pol tisuće kilometara u trajanju od 65 sati, te na tom putu po kolodvorima, peronima i čekaonicama snimili trinaest pjesama koje čine album “Shine a Light”. Riječ je o pjesmama od kojih je svaka izravno vezana za vlakove, a njihovi autori su najveća imena američke folk glazbe: Leadbelly (“The Midnight Special”), Hank Williams (“Lonesome Whistle”), Woody Guthrie (“Hobo’s Lullaby”) i brojni drugi. Ima tu tradicionalnih neizbježnih općih mjesta (“John Henry”, “Railroad Bill”), kao i recentnijih pjesama koje su proslavili pop pjevači kao što su Glen Campbell (“Gentle on My Mind”) i Gordon Lightfoot (“Early Morning Rain”).

Velik dio uvrštenih pjesama snimio je i Johnny Cash u “American” fazi. Jedna od njih je i “The L&N Don’t Stop Here Anymore”, koja predstavlja jedan od glavnih vrhunaca ove vrijedne ploče. Bragg i Henry su na njoj postigli jednu mračniju dubinu koju začudo Cash nije dobio, a Billyjev bariton na njoj ima jednu finu baršunastu kvalitetu koja ovu vokalnu izvedbu plasira među njegove najbolje. Njemu se suprostavlja Henryjev tanji vokal, a zajedno zvuče kao sveci zaštitnici skitnica koje se švercaju na teretnim vlakovima.

Među kuriozitete spada i podatak da su pjesmu još jednog folk diva, Jimmija Rodgersa, “Waiting on a Train” snimili u sobi 414 hotela Gunter u San Antoniju, a blues fanatici znat će da je riječ o sobi u kojoj je Robert Johnson snimio prvi od svoja ukupno dva sessiona u životu. “Pogledao sam ispod kreveta da slučajno vrag nije tamo”, šalio se Bragg u intervjuu za Guardian.

Da su se ova dva glazbena majstora našla u studiju i snimila ove pjesme, već i to bi bilo dovoljno da album bude izvrstan. Ali činjenica da su pjesme snimljene na putu, u pokretnom studiju i pred ljudima koji čekaju vlakove čine cijelu stvar utoliko čarobnijom i vrijednijom. Do slušanja na nekom drugom kolosjeku!

Ocjena: 9/10

(Cooking Vinyl, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate