Glazbena recenzija

NLV
NLV 'NLV' – prvijenac za pamćenje

Koncertni report

Svemir u KSET-u na ponovljenom koncertu (Foto: Ivan Laić)
Svemir u KSET-u odsvirao do kraja

Berin Tuzlić (Drumelody): Ljudi prepoznaju fajtersku energiju ratničkog bubnja koji najavljuje party i zadovoljstvo

Na tulumu portala Ravno do dna u četvrtak 1. rujna u Vintage Industrial Baru premijerni zagrebački nastup imat će Drumelody, sarajevski elektroakustični projekt u kojem bubanj tj. Handsonic vodi glavnu riječ. Tim povodom popričali smo s Berinom Tuzlićem, najvažnijim čovjekom koji stoji (ili sjedi) iza imena Drumelody.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Drumelody

Drumelody

Kako je nastao Drumelody? Koji je bio povod?

Berin Tuzlić: Pa pošto su u mnogim slučajevima bubnjari najpoduzetni u bendovima onda je sasvim logično i da imaju najviše energije pa je moraju negdje ispaliti. Drumelody je nastao 2010. u Sarajevu uslijed velike pojave ne sviranja proba sa bivšim bendovima u kojim sam bio tada, a i u sadašnjim u kojim sviram. Svi vole više da se slikaju nego da sviraju, što je za mene kao bubnjara komedija. I onda sam izmislio Drumelody koji ima svoje dvije verzije za izvođenje mojih autorskih pjesama, ali i tuđih koje spakujem u ‘melodični bubanj’, to je sa akustičnim bubnjem i SPDSX ili D.J. i verzija Handsonic i looper. A onda sam u međuvremenu skontao da bih mogao na to da prikačim i strip, animaciju, ilustraciju, design, video… pa negdje i to upriličim kad postoje preduvjeti za to. Znači pobuna u svakom slučaju jer bez pobune nema ničega progresivnog.

Možeš li reći nešto o pristupu cijeloj stvari, obzirom da postoji velika razlika spram tvog pristupa i pristupa DJ-a?

Berin Tuzlić: Razlika je vrlo jednostavna, gazda je bubanj ili handsonic sve po njima svira, sve te mašine, što je osnovno pravilo i kad sviraš s bendovima. Dirigentska palica je kod bubnjara, a ne kod nekog šefa benda koji je ajatolah rokenrola. DJ-ing je klasično puštanje muzike koliko god imali DJ-evi dobar PR. A ovdje se i zasvira i to ritam, melodijski ritam.

Koliko u svemu ima bubnjarskog inata spram elektronske glazbe u kojoj je odavno praksa da sekvencer mijenja živog glazbenika?

Berin Tuzlić: Ma, solfegio je osnova svake muzike, a osnova solfegia je ritam-bubanj, tako da ostali mogu da se ‘puše’, ja sam bubnjar možda koji voli da se takmiči sa mašinama kako god se one zvale. I prije sam to radio. Mašine su mi oduvijek bile pomagalo za vježbu i nisam ih shvaćao ozbiljno, danas su se stvari uozbiljile pa sam dao sebi zadatak da zadajem na polju ritmova i mašina domaći zadatak ne sviračima i programerima da čuju kako je to kad ne bježiš od novih stvari već im zadaješ koristeći se njihovom tehnologijom i spajam bubnjarsku energiju i energiju mašina, koje su ipak ‘negativci’ u ovoj priči.

Drumelody je prilično agilan, album godišnje, začudi li i te tolika produktivnost i inspiracija?

Berin Tuzlić: Ne začudi, pa mi živimo u inspirativnim vremenima, na svakom koraku je novi song, samo je pitanje ‘ko smije, a ‘ko ne smije reći šta misli, jer ako nemaš šta da kažeš možeš samo borbene pjevat’. To govore i moji albumi koji se zovu “Colt theatre”, “Softwear religion”, “Intelligence music”, ili pjesme kao što su “Brade grada” za koju je tekst napisao Serma i odpjevao, ili pjesma “PARTYzan” za koju je tekst napisao i otpjevao Bakke koja je zauvijek aktuelna postala, ubila se za Hrvate, Srbe i Bošnjake, ha, ha…

Baš sam htio pitati za taj underground pristup vezan za “PARTYzan”, “Stupski Peljto”, “Brade grada”. Za tebe party nije samo puka zabava, već i svojevrsna subverzija postojećeg nam ‘zabavno-glazbenog’ stanja. Zašto?

Berin Tuzlić: Treba sve da se protrese,, da se pusti voda iz vodokotlica… Pusti vodu neka govna odu, što bi rekli, jer ovo stanje u kojem se svi mi nalazimo ne da je učmalo nego se učmarilo. Nismo u srednjem vjeku, ja sam odrastao na muzici osamdesetih i stavrno ima odličnih pjesama, ali ponekad pomislim da to neko namjerno radi da ne bi imali i mi ovdje na Balkanu bendove kao što su Nine Inch Nails, The Prodigy, The Chemichal Brothers ili Queen Of The Stone Age.

Novi album „Aero“ samo što nije izašao, koji je bio kreativno-pokretački motor za njega?

Berin Tuzlić: Gušio sam se u svom okruženju bližem i daljnjem, stalno moram i dan danas da bar jednom sedmično promijenim sredinu. I onda sam skontao da ako letim brže se prebacujem na slobodnu teritoriju jer ne mogu da trpim, a i neću ovaj malj što nas udara sa lošom muzikom koja ne dozvoljava da misliš. Shvatio sam da muzika bez vokala mnogo više potiče maštu i možeš da imaš svoj doživljaj songa, nema pjevača ili pjevačice koji ti tekstom ili sisama odvlači fokus od uživanja u muzici.

Prethodno izdanje „Drumelody featuring Friends“ donosi zanimljiv spektar gostujućih imena s regionalne underground scene. Kako je nastalo to izdanje?

Berin Tuzlić: To su moji poznanici i prijatelji, svi ljudi koji su odsvirali i otpjevali svoje tekstove za moju muziku. Na moje veliko iznenađenje to je dobro zazvučalo i to je super da se Drumelody približi široj publici. Bilo je i onih koji nisu ‘zazvučali’ pa to nismo ni stavili na CD i DVD. Prvo sam imao sve te songove bez vokala, i to često uradim; pozovem nekog pjevača ili pjevačicu da po svom ili mom tekstu otpjeva nešto. To su pjesme koje su nastale u razdoblju zadnjih pet godina. Dobro je proširiti i malo te ljude inficirati sa slobodom, da nisu ograničeni, ne znam zašto su ljudi oduvijek imali potrebu da se drže jednog muzičkog fazona, jedne ambalaže. Ja jednostavno ne volim da mi neko uskraćuje to, jer se odmah osjećam k’o krme u Teheranu.ž

Drumelody je nastupao i po Evropi, Talin je najsvježije iskustvo. Kako je Pribaltik prihvatio Drumelody?

Berin Tuzlić: Za prvi put sam prezadovoljan jer to je sredina u kojoj je zabranjeno baviti se politikom ako imaš više od 40 godina. Ljudi su tamo shvatili da moraš biti drugačiji, da je manje više, da postoji uvijek netko ili nešto što te može naučiti novo. Da, tamo ću opet ići. Stvarno svaka progresivna sredina, mislim na krug ljudi sa kojim se susretnem, me ispunjava u svim gradovima. To vam je nekako kao i sa televizijama; sve govore da su najgledanije, a u stvari postoje najgledanije emisije, filmovi, nešto iz programa pa tako je i sa svirkama u tim gradovima. Mislim da kad bih svirao i u najgorem gradu koji na svu sreću ne postoji, da bi ljudi koji bi došli da slušaju Drumelody bili prije svega pozitivni, inteligentni, i sve ono što čini nekog progresivnim. Bilo mi je super i u Berlinu, Amsterdamu, Tivtu, Beogradu… Ljudi prepoznaju fajtersku energiju ratničkog bubnja koji najavljuje party i zadovoljstvo. To je super.

1. rujna se Drumelody predstavlja po prvi put i zagrebačkoj publici u Vintage Industrial Baru. Je li veća trema ‘igrati’ na regionalnom terenu?

Berin Tuzlić: U Zagrebu znam super ljude i tu se osjećam uvijek kao kod kuće. Inače sam takav po prirodi da se odmah udomaćim jer lako se navići ako vam je dobro. Ma nema ništa bez Regije. Ex-Yu je pravi prostor za muziku, a boga mi i glazbu .Jer svaka vrsta ograničavanja muzike na određenu teritoriju nije muzika već nešto za šta je muzika upotrijebljena, obično to bude zloupotreba, tako da ja se radujem svakoj dobroj svirci Drumelodyija i u Zagrebu, i u Beogradu, i u Sarajevu, i u Skopju, Ljubljani, Zavidovićima, Drozgometvi, Guči, Međugorju, Tekiji, Stocu, parlamentu, saboru, općini bilo kojoj, pa makar to bila crkva,džamija, sinagoga… Dernek svi vole. Kad je mogao The Clash svirati u crkvi zašto ne bi mogao Drumelody u Sinagogi, ili saboru… Još nisam nikoga upoznao da mrzi glazbu. Vjerovatno zbog toga što je možda nastala od “glas ba”, ha, ha.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate