Ben Caplan: Glazba je nešto zbog čega se najbolje osjećam kao čovjek

Hrvatsku će opet posjetiti osebujni kanadski glazbenik Ben Caplan. U pratnji svog sastava The Casual Smokers zasvirat će danas u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, a sutradan, u srijedu, u Rijeci u Botelu Marina. Intervjuirali smo tim povodom Bena i doznali zašto mu je Evropa prirasla srcu, kako je Tom Waits utjecao na njegov rad, te kako je došlo do toga da na posljednjem albumu ugosti veliki broj suradnika. Naravno, otkrio nam je i planove o novom materijalu i kako ga je koncipirao.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Ben Caplan

Ben Caplan

Još od 2011. i albuma „In the Time of the Great Remembering“ ste na turnejama po Evropi. Godine 2015. nakon objave albuma „Birds With Broken Wings“ ušli ste i u zemlje Istočne Evrope i Balkana. Nema puno kanadskih i američkih glazbenika koji de facto započinju karijeru na Starom kontinentu. Kako to objašnjavata, taj, hajmo reći, magnetizam?

Ben Caplan: Počeo sam s turnejama po Evropi u početku svoje karijere jer mi se oduvijek činilo kako je to važno mjesto za okupiti publiku. U usporedbi s Kanadom, Evropa je gusto naseljena. Kad se jednom prihvatiš izazova života u kombiju na cesti, daleko je lakše u Evropi, nego raditi turneju u Kanadi. Mi Kanađani smo navikli da treba voziti 8-10 sati do idućeg grada. Ovdje možeš voziti dva-tri sata i već si u nekom glavnom gradu neke zemlje. Pored toga evropska folk glazba jedna je od najvažnijih što se tiče mojih glazbenih utjecaja. Inspiriraju me rumunjska, židovska, mađarska i balkanska glazba. Kao autor teksta i njegove strukture razmišljam u maniri sjevernoameričke folk tradicije, ali kad je u pitanju melodija, tu sam u evropskoj tradiciji. I nekako uvijek mi je imalo smisla dijeliti glazbu s mjestima i ljudima koji su me inspirirali.

Iako je Evropa bila vaša prva destinacija, čekali ste čak do 2015. da bi svirali turneju u SAD-u koja je uslijedila nakon vašeg predstavljanja na SXSW festivalu u Austinu. Zašto?

Ben Caplan: Imao sam prije neke male sporadične nastupe. No morate znati da je Kanađanima daleko teže svirati u SAD-u, nego u matičnoj zemlji. Useljenička politika postala je rigidna u nekim slučajevima. Postoji puno finacijskih i birokratskih prepreka, koštaju zahtjevi, koštaju vize, a nikad nema puno publike na koncertima novih izvođača. Upravo sam u Evropi pronašao ono što sam tražio. Mogu svirati pred većim auditorijima, kao što i publika ima puno više entuzijazma. Zato se stalno i vraćam.

U vašim nastupima je općenito puno entuzijazma, ako bi usporedili s nama nečim bliskim, kao da imate entuzijazam romskih glazbenika. Slušate li romsku glazbu?

Ben Caplan: Apsolutno! Nju gotovo i najviše slušam.

No nalazimo u vašem izričaju i eklektiku Toma Waitsa. Kako vas je on inspirirao?

Ben Caplan: Mislim da s Tomom dijelim veliku znatiželju i interes prema širokom spektru glazbenih stilova i zvukova općenito. Nikad u životu nisam čuo akustični instrument koji me nije zainteresirao i privukao mi pažnju. Ja sam sakupljač zvučnih i melodijskih ideja. Volim se igrati s timbrom i zvukovima. Mislim da sam to naučio od Toma Waitsa. Također sam od njega puno naučio zbog njegovog stalnog eksperimentiranja s vokalom.

Negdje sam pročitao da ne volite o glazbi pričati kroz žanrove?

Ben Caplan: Nije da ja ne mislim da je žanr korisni alat za klasificiranje glazbe. Više je riječ o tome da se ne volim zamarati oko objašnjavanja ili klasificiranja vlastite glazbe koju radim. Slušam puno različite glazbe, tako da ideje za pjesme često dođu iz mene kao odjek nekih stvari koje sam slušao i koje se gotovo ne uklapaju u to što radim.

Što vama predstavlja glazba?

Ben Caplan: Glazba je nešto zbog čega se najbolje osjećam kao čovjek.

Ben Caplan (Foto: promo)

Ben Caplan (Foto: promo)

Kako se uopće dogodilo da ste album „Birds With Broken Wings“ smimili s toliko puno glazbenika?

Ben Caplan: Imao sam previše zvukova u glavi koje sam pokušavao izbaciti iz nje. Čuo sam gudače, pa sam ih ugostio, također čuo i puhače, pa sam pozvao i njih. Čuo sam cimbal, harmoniku i klarinet, pa sam radio s ljudima koji su mi pomogli doći do tih glazbenika. Rad s mojim producentom Socalledom bio je važan dio tog procesa. Bio je u stanju dovesti izuzetno talentirane suradnike u studio.

28 glazbenika sudjelovalo je u snimanju, ako sam dobro pobrojao. Jeste li ikada u tom broju izašli na pozornicu?

Ben Caplan: 48 glazbenika je najveći broj ljudi s kojima sam se popeo na pozornicu i nastupao, ali to je bila simfonija, pa ne znam je li se to računa. No najviše što sam imao u pratnji na klupskim svirkama bilo je 11 glazbenika.

Prošlo je već dvije godine od objavljivanja „Birds With Broken Wings“. Imate li već razvijene ideje za novi materijal?

Ben Caplan: Novi album je u fazi pretprodukcije. Riječ je o pjesmama koje sam napisao za novi kazališni komad u suradnji s Chistianom Barryjem i Hannah Moscovitch. Predstava se zove „Old Stock”. Radi se o koncertno-kazališnom hibridu s pet glazbenika na sceni. Snimljeno je deset pjesama i one će se nalaziti na albumu koji će biti objavljen iduće godine.

Kako bi opisali svoj kreativni proces? Volite li više ad hoc nalete sirovih inspiracija, ili volite puno promišljati i dugo oblikovati prije nego li snimite glazbu?

Ben Caplan: Uvijek radim sporo i smireno. Potrebno mi je dugo vremena kako bih napisao pjesme i svaku razvio u pravome smjeru i dao im odgovarajući zvuk. Također volim eksperimentirati u studiju i otkrivati nove stvari tijekom procesa snimanja.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate