Glazbena recenzija

metallica-coverff
Metallica ‘Hardwired… to Self-Destruct’: Zakoni tržišta protiv fizikalnih zakona

Komentar

Facebook profil Ministra Orepića u trenutku postavljanja isprike dekanu FER-a zbog policijske racije u KSET-u
Oprostite ministre Orepiću

Battleme ‘Habitual Love Songs’ – evociranje (bolje) rock prošlosti

Paralelno s teškometalnim iskustvom u bendu Lions iz Austina, pjevač Matt Drenik je zahvaljujući seriji 'Sons Of Anarchy' za koju je napisao pjesmu 'Burn This Town' počeo istraživati glazbeno nasljeđe izvan polja masnih gitarskih distorzija i nabrijanog ritma.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Battleme 'Habitual Love Songs'

Battleme ‘Habitual Love Songs’

Od 2010. godine naovamo Drenik je nanizao solidnu pjesmaricu kroz svoj usputni projekt Battleme koje je sad već etablirani bend koji će ove jeseni 18. i 19. listopada zasvirati i u Hrvatskoj, prvo u Rijeci, a potom i u Zagrebu. Ovogodišnji album objavljen je zimus, no upravo zbog gostovanja bi bilo dobro napisati riječ-dvije o njemu.

Dobro je primijećeno kako je „Habitual Love Songs“ svojevrsno putovanje pop glazbom 1970-ih, s tim da taj pojam pop ovdje treba razjasniti jer je riječ o popularnom rocku koje je obilježio taj period, tako da Battleme stilski šmira od zapadne do istočne obale, od San Francisca do New Yorka, a jednako tako i od sjevera prema jugu, tj. od Detroita pa do Nashvillea. Ukupno 14 pjesama kao da donose i djelić sineastičnog ugođaja, kao da je Drenik nakon „Sons Of Anarchy“ iskustva zauvijek ugradio taj (nevidljivi) element slike u zvuk grupe, kao da je glazba u ulozi neprimjetne pratnje, umjesto da je, kako je to uglavnom slučaj s rock bendovima, „oltar” oko kojeg se zida crkva.

Tako se i prva „The Post Is Dead“ gotovo ušulja u zvučnike evocirajući uspomene na vremena kad su gitarski riffovi popunjavali prostor između svake pjevačke linije kitice, kao što je s klavirskom repeticijom jednog akorda decentno odana i počast The Stoogesima, da bi već naredna „Occupied“ gotovo bezobrazno bila izgrađena na liniji „Thrill Is Gone“ koju je proslavio B.B. King. Jest da pjesma na refrenu ima drugačiju progresiju, ali je očigledno da je takvim namjernim trasiranjem Drenik poslao signal kako baš želi obitavati na skliskom terenu gdje začas može dobiti etiketu plagijatora. No ipak je u pitanju otvoreni hommage dominantnom zvuku vlastite mladosti kao što upućuju tekstovi treće po redu „All Night, All Night“ koja vibrira poznatim jednostranim zavodništvom, kao što nešto kasnije s „The Boat’s In Ohio“ i posljednjom „Pete’s Song“ (iz koje ‘vište’ Pixies) Drenik i otvoreno zalazi u period svoje mladosti.

No do tada upbeat sve više uzima primat. „Shake Shake“ i „Go“ pozivaju gotovo animalno na gibanje vrteći u turbulenciji rock psihodeliju u kombinaciji sa zvukom Motor cityja, ali i punk rocka u „Love And Slang“. Po pitanju balada, ima nešto kasabiansko u Battleme iako dolaze s potpuno različitih rakursa doživljaja, nekako „Green Trees“ igra ključnu poveznicu.

„Back To You“ se pojavljuje u trenutku kad je jasno da Battleme još jedino nisu zašli u country, a i ta pjesma puno toga duguje jednoj „Dead Flowers“ Stonesa. Možda bi bilo dobro da je s tim i završilo jer „Red Lips“ opet zauzima Iggy Pop pozu pa se dobiva dojam ponavljanja, kao što „Speak To Me“ opet putuje baladnim predjelima koji će one malo starije evocirati na grupu Journey.

Kad se sve uzme u obzir, sasvim pristojan materijal za koji ćemo uskoro vidjeti kako funkcionira uživo.

Ocjena: 7/10

(El Camino Media, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate