Baba Zula ‘Do Not Obey’ – prvaci turske protestne psihodelije

Iako je osnovan 1996. godine, turski Baba Zula je bend koji tek treba doći u jači internacionalni fokus.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Baba Zula 'Do Not Obey'

Baba Zula ‘Do Not Obey’

Što treba znati o recentnoj turskoj psihodeliji?

Za početak da je Osman Murat Ertel jedan od njenih glavnih aktera, ujedno on je u izričaj unio novitet elektrificiravši tradicionalni instrument arapsku lutnju tj. saz i time unio jedan posve novi zvuk.

Kao drugo Osman Murat Ertel je vođa istanbulskog multietničkog sastava Baba Zula.

Kao treće turska pshidelija nije samo utemeljena na zvuku, već i na društveno-političkom angažmanu, kao što je bila i ona pshodelija koja je sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća krenula iz Haight-Ashburyja u San Franciscu.

Kao četvrto, turska pshiodelija uspješno se miješa sa svakim recentnim glazbenim stilom, uključujući i rap.

Kada se uzme u obzir čvrsta ruka Erdoganove vladavine, već sama naslovnica recentnog albuma „Do Not Obey“ (prvotno objavljenog 2014. pod nazivom “34 Oto Sanayi”, dok je ovo izdanje iz 2016. znak da su ga prepoznali veliki diskografski igrači i koji je time srećom i na naše malo tržište došao u fizičkom obliku), jasno je da Baba Zula opasno kontrira Erdoganovom sukobu s raznim studentskim i građanskim opcijama turskog društva. Crveni Ford Futura umjesto registarske pločice ime natpis „Do Not Obey“, na koju je naslonjen električni saz, na krovu je bubanj, a na lijevoj strani je niz snimaka s nadzornih kamera, što nedvojbeno upućuje na zvučnu materiju koju predstavlja ovakav cover.

Zvučni dio također donosi niz uzbuđenja. Album otvara naslovna „Do Not Obey“ („Itaat etME“), a zatvara uzavrela bosporska psihodelična mantra „The Legend of Resistance“ („Direnis Destani“). Baba Zula u svojim redovima ima dvije pjevačice; Melike Sahin i Elenu Hristovu. Sahin je pravi biser kad je riječ o prilagodbi hip hop narativa u uskomešani obrazac ovog sastava kojeg lako može zavoljeti svaki poklonik world musica, pjesma „Another World“ (Baska bir alem“) upravo zorno dočarava to iskakanje iz obrazaca i kreiranje nečeg novog, životnog i buntovnog.

Stopljenost tradicije s tim protestnim nabojem, kojeg se osjeti i bez poznavanja iti jedne riječi turskog jezika, gotovo je opipljiva i u narednima „No Place For Strangers“ („Gariplere yer yok“), „My First Love“ („Ilk askim“) i „Fly Husband“ („Sinek koca“). Zvuk je to multikulturalnog i uzbudljivog Istanbula koji opet ključa, kako u društveno-političkom smislu, tako i u glazbenom.

Album „Do Not Obey“ donosi kontrastnu živost. Nije to folklor kojem se iz pristojnosti treba nakloniti, već upravo dokaz kako je glazba opet postalo snažno komunikacijsko sredstvo koje se obračunava sa zalima današnjice. Možda posve neočekivano, novi Manu Chao nalazi se i djeluje u gradu na Bosporu. U prilog tome ide još jedan podatak, a to je da je suradnja Osmana Murata Ertela i Chrisa Eckmana iz Walkaboutsa tek započela.

Ocjena: 8/10

(Milan / Warner / Dancing Bear, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate