Arhiva za autora: Đino Kolega
Disciplin A Kitschme u Tvornici – Uf!
Sinoć je Tvornica, zdravom razumu unatoč, ipak bila vrlo dobro popunjena. Čak sam se iznenadio kad sam prije koji dan vidio da se Koja i ekipa neće trljati u Malom pogonu kao što je, recimo, bio slučaj s Električnim Orgazmom, no mislim i da taj minorni organizacijski potez suptilno priznaje Kojinu veličinu…
Chuck Prophet u Kinu Grič – prorok americane u punom sjaju
Chuck Prophet je vagabundo. Chuck Prophet je karakter s čizmama koji poželite posjedovati zajedno s Camarrom, suncem Arizone i dugim, avetinjskim praznim cestama srednjeg Zapada. Upravo dok se jebete s vjetrom i slušate bluegrass. Upravo tada. Ne znam je li je itko primjetio, ali Prophet i hoda u jungle bop ritmu, on je bog u panteonu americane, a njegov posljednji album, ‘Temple Beautiful’ najljepša oda jednom gradu još otkako je Lou Reed šmekerski odradio ‘New York’.
Atoms For Peace ‘Amok’ – cesta koja ne vodi nigdje
Sjećate se kad je 2007. izašao ‘In Rainbows’, sedmi studijski album Radioheada? U klimi nove revolucije i novog lica Thoma Yorkea ekipa je premotavala pjesme do onih rijetkih melodičnih etapa koje je album nudio. E, pa premotajte koju godinu unaprijed – 2013. Krautrock, twelve-tone, math-rock i Neue Deutsche Welle vraćaju se na velika vrata. Otpisani će otpisivati!
The Strokes ‘Comedown Machine’ – mašina samouništenja
Postoji činjenica, simplistički glupa kao Julian Casablancas. Isti nije na vrijeme shvatio da ako nešto voliš, ne znači da to možeš i ponoviti. Ako voliš gledati porniće, ne znači da možeš biti novi Nacho Vidal.
Jessie Ware u Tvornici – nepatvorena i spontana predanost
Mm, mm, mm! Jessie Ware, sinoć je, kao što se danima i znalo, napunila zagrebačku Tvornicu Kulture. Set sazdan od „Devotiona“, Marvina Gayea i Bobbya Caldwella i najfrigidnijima je bio dovoljan da u Tvornicu Kulture osim kišobrana i love, ponesu i malo slatke, ponoćne ljubavi.
‘Ne želim da moja priča bude o curi koju su pojele godine, posao i obitelj’
Dan prije njezinog debitantskog nastupa pred zagrebačkom publikom u Močvari 14. ožujka, razgovarali smo s Dunjom Ercegović iliti Lovely Quinces, alter egom koji zadnjih mjesec dana pleše pri vrhu domaće kantautorske scene. Zasluženo i s backgroundom. Gospodična je prije mjesec dana objavila singl „Wrong House“ i nakon toga više ništa, naravno, nije bilo isto. Kako se nosi s priloženim pritiskom, koji su joj daljnji planovi, boluje li od diva sindroma i koji k… joj predstavlja Lovely Quinces…
Metz u Žednom uhu – biti dio legende u nastajanju
Morao sam stići na Metze. Svakih nekoliko godina ponovi se tih par gigova koje popratite nekako sjetno i nostalgično, ponajviše iz razloga što znate da bend kojeg upravo gledate više vjerojatno nećete imati prilike vidjeti u nekom prostom, intimnom ambijentu…
Mark Eitzel Band načeo Žedno uho klub
Računao sam da neću moći pregrmjeti možebitno otvaranje Žednog uha u NKC Parku. Iako bi zbog prirode posla naprosto morao posjećivati i tu zadnju rupu na svirali. Em je prostor sranje, em je glavonjama Gradskog ureda za kulturu brisani prostor Ribnjaka ionako samo dobra interna zajebancija. Baš kao i koncept Žednog uha prije koju godinu. Baš kao i implementiranje koncertnih prostora na stratešku kartu buke koju ima svaka ozbiljnija metropola. Stoga sam se poprilično iznenadio kada sam čuo da se Žedno uho otvara u podrumu Klovićevih dvora. Razumijevanje institucija dosad je bila samo poštapalica oblikovana u podbratku birokrata.
Kako su Franka Batelić i Filip Dizdar spasili Cro-dance
Ovako je to bilo. Onomad je konzumerizam utopio komunizam, Motley Crue svirao je u Moskvi, David Hasselhoff razbijao je Berlinski zid, a Tuđman netom telefonski odjebao Jastreba u Vukovaru. Osim opsega Čermakovih Tifona, rastao je i fenomen prigodno nazvan Cro-Dance…
Repetitor nije ševa za jednu noć
Zadnji put sam ih gledao u ožujku i mizantropski sam se nadao da će sjebati, bas, riff, kakogod, želio sam napisati nešto novo. Ništa od toga.
