At the Drive-In ‘In∙ter a∙li∙a’ – siloviti zvučni udar

Usprkos ponovnim okupljanjima i nekolicini kvalitetnih izdanja spin-off sastava The Mars Volta i Sparta, priča o post hardcore divljacima iz El Pasa sve do početka ovog mjeseca djelovala je nezavršeno i, baš kao u nekoj televizijskoj seriji, prekinuta u najdramatičnijem trenutku.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
At the Drive-In 'In∙ter a∙li∙a'

At the Drive-In ‘In∙ter a∙li∙a’

At the Drive-In svojim su bučnim, neukrotivim i svirački nevjerojatno inventivnim albumom „Relationship of Command“ 2000. godine razvalili vrata mainstreama, ali i prestali s radom prije nego što su i u komercijalnom smislu uspjeli profitirati od nebrojenih kritičarskih hvalospjeva i obožavanja publike. U tom kontekstu ne treba čuditi što „In∙ter a∙li∙a“ zvuči poput direktnog iako zakašnjelog nastavka spomenute ploče, uz malo čišću i „ispeglaniju“ produkciju.

Što su nam At the Drive-In pripremili poslije toliko vremena postaje kristalno jasno već tijekom slušanja uvodne „No Wolf Like the Present“. Riffovi i sola Omara Rodrigueza-Lopeza ponovno lete na sve strane, upadaju i ispadaju iz pjesme, pritom se poigravajući psihodelijom, hardcoreom, progressive rockom pa čak i metalom.

Njegov vjerni sidekick za mikrofonom Cedric Bixler-Zavala posljednjih se godina također „zarazio“ metalom, barem ako je suditi po načinu na koji je otpjevao „Pendulum in a Peasant Dress“, „Tilting at the Univendor“ i „Hostage Stamps“. Ritam-sekcija, točnije basist Paul Hinojos i bubnjar Tony Hajjar pojačani drugim gitaristom Keeleyjem Davisom, pristiglim iz Sparte, cijelu stvar pokušava držati na okupu, što bi, s obzirom na česte i naizgled nelogične promjene tempa te svirku koja djeluje kao da bi se svakog trenutka mogla raspasti, većini glazbenika predstavljalo nemoguću misiju. Ova je trojka taj zadatak odradila s lakoćom, posebno u „Ghost-Tape No. 9“, laganijoj skladbi bliskoj neospihodeliji Mars Volte.

Materijal je ujednačen do te mjere da će neupućeni vjerojatno prigovarati kako pjesme previše nalikuju jedna drugoj, dok bi starim fanovima najbolje trebale sjesti „Holtzclaw“ i „Call Broken Arrow“ za koje vam nitko neće zamjeriti ako pomislite da su nastale još u danima debija „Acrobatic Tenement“.

Uzmemo li u obzir sve što se u svijetu glazbe događalo u međuvremenu, „In∙ter a∙li∙a“ će im teško moći vratiti nekadašnje tržišne pozicije, no u kreativnom smislu ovo nije samo uvjerljiv povratak, već i početak nove, podjednako uzbudljive faze jednog od najvažnijih i najbučnijih bendova devedesetih.

Ocjena: 8/10

(Rise Records, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate