Loading ...
Prvijenac je grupi Guns N'Roses donio svjetsku slavu i hordu mrzitelja. Zamrzili su uskoro i jedni druge...
Originalni i u SAD-u cenzurirani omot Appetitea
Nije se jednom dogodilo da se petorica nadarenih glazbenika nađe u istoj prostoriji i dožive prosvjetljenje. Nije rijetkost ni da albumi prvijenci dožive globalni uspjeh zahvaljujući producentskom osjećaju za mjeru i nekoliko pamtljivih melodija. Događalo se, i događa se, da bendovi sagore nakon što, preko noći, izlazeći iz garaže otvore vrata stadiona. Pamtimo i da se masu takvih nadarenih glazbenika, nenadanih milijunaša, učas razmazilo i probahatilo, prosuvši nepovratno i reputaciju i talent.
Guns N’Roses su, po izlasku debitantske ploče „Appetite for Destruction“, doživjeli sve to, ali na stotu potenciju. „Appetite“ je 21. srpnja proslavio 25. rođendan, album koji je svojim autorima podario raj i pakao. Učinio ih je najvećim od najvećih. Nisu ga preživjeli.
„Appetite for Destruction“ najprodavaniji je debi u povijesti. Trideset milijuna primjeraka. Od holivudske scene s kraja osamdesetih, na kojoj su vladali grozomorni hair-metal šminkeri, a napose od petorice natapiranih, zbrda-zdola nabacanih GN’R-ovaca, takav materijal ne bi predvidio ni Nostradamus.
Axl Rosea bilo je lako mrziti, tada kao i danas. Ali prgavi hvalisavac se u tom trenutku, glasom i stihovima, idealno uklopio u sve melodije koje je na albumu uglavnom osmišljavao Izzy Stradlin, nevidljivi peti ortak, tiha pokretačka snaga benda, onaj kojeg su godinama kasnije – kad je već otišao – otriježnjeni fanovi prozvali istinskim badass motherfuckerom Gunsa. Na takve temelje, dokazivanja željnom Slashu i njegovom bogomdanom talentu nije bilo teško prilijepiti pokoji ubijajući riff i do u detalje razrađen solo. Tako je nekako nastao „Appetite for Destruction“, neprikosnoveno remek-djelo, zadnji veliki rock album osamdesetih, koji je – ako ćemo vjerovati njegovim autorima – napisan u nekoliko dana. Gotovo pa usputno, u kombiju tijekom klupske turneje po Hollywoodu i pokrajnjim ulicama.
Dvadeset i pet godina kasnije „Welcome to the Jungle“, s pripadajućim uvodnim vriskom, nije dobila ni jednu jedinu sijedu. Ni ostatak albuma nije ostao ništa manje mlađanah. U svom ranom zamahu, Gunsi su uspjeli u naslijeđe ostaviti uzbudljivu, žustru i vječno mladu ploču. Unatoč medijskom teroru koji je trajao skoro pa do kraja prošlog stoljeća, današnje preslušavanje „Appetitea“ ne ostavlja dojam istrošenosti i miris nostalgije; dvanaest pjesama bez vidljive mane još uvijek se može odvoziti od prvog do zadnjeg akorda s nesmanjenom dozom oduševljenja. Mrzitelji će, dakako, i dalje mrziti, no racionalnih razloga za to nemaju. „Appetite“ je jednostavno produkt studijskog prosvjetljenja, jednokratne koncentracije nevjerojatne kreativne energije i benda s čvrstim uvjerenjem da je najbolji na svijetu. Protiv toga se ne može. Dalje>>
__________________________________________
Donirajte Ravnododna.com – Hvala na podršci!
