Andrew Keen ‘Internet nije odgovor’ – koje je bilo pitanje?

Britansko-američki autor Andrew Keen poznati je kritičar weba 2.0, a u svojoj prethodnoj knjizi prevedenoj na hrvatski, 'Kult Amatera', s dubinskim uvidom je pisao o brojnim negativnim implikacijama poplave sadržaja koji stvaraju korisnici. U knjizi 'Internet nije odgovor', Keen širi područje svoje kritike, pogotovo na ekonomske aspekte sveprisutne mreže koja upravlja našim životima.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Andrew Keen "Internet nije odgovor"

Andrew Keen “Internet nije odgovor”

Godine 1989. padom Berlinskoga zida završen je Hladni rat, tržišni je liberalizam proglasio pobjedu nad socijalizmom, a neki su povjesničari predvođeni Francisom Fukuyamom zaključili kako je završeno zadnje ekonomsko i političko pitanje, te shodno tome proglasili kako je nastupio “kraj povijesti”. No, u knjizi “Internet nije odgovor” autor Andrew Keen, poznat kao antikrist Silicijske doline, tvrdi da je upravo u to vrijeme započela jedna nova povijest, budući da je u ožujku iste godine engleski računalni znanstvenik Tim Berners-Lee na CERN-u napisao prvi plan za web, čime je otvorio vrata mrežnom računalnom dobu.

Znanstvenici koji su stvorili internet, napravili su to na temelju sanjarske vizije o izumu koji će donijeti jednakost, povećati zaposlenje i dobrobit za sve, ali u današnje doba sve upućuje na to da je umreženost doprinjela svemu suprotnom od vizije začetnika utopista. Web 2.0 je postao uređenjem u kojemu pobjednik uzima sve, a svi ostali su na gubitku. Keenova je knjiga najupečatljivija u djelovima kada naglašava odvojenost novih multimilijardera u hudicama i dekadencije novih baruna-razbojnika iz Silicijske doline u odnosu na ostatak svijeta, kao da se stvara jedno novo feudalno društvo.

Digitalna mreža, dakle, povećava jaz i osiromašuje sve veći broj ljudi na račun moćnih monopolista kao što su Amazon, Google, Facebook i Instagram, čije poslovanje Keen oštro kritizira. On će ih izravno optužiti za uništavanje poslovanja nekadašnjih ekonomskih divova poput Kodaka, koji su zapošljavali i po pedesetak tisuća radnika koji su ostali bez posla jer su selfieji s pametnih telefona zamijenili fotografiranje jeftinim aparatima, ali nije li to isto kao nostalgično plakanje za videotekama? Tehnologija mijenja duh vremena velikom brzinom, nama treba samo više vremena da se prilagodimo.

Keen još više griješi kada s jednakom nostalgijom žali zbog uništenja diskografske industrije koju je prouzročio internet. On smatra da danas putem streaminga svi zarađuju manje, a samo se oni najveći mogu bogatiti. Istina je da je danas internet diskografe učinio suvišnima, ali to je zato što je svima dao platformu, a onima koji žele učiti i znanje i tehnologiju pomoću koje mogu stvarati i prezentirati svoju glazbu, dogovarati i oglašavati nastupe i objavljivati svoj rad bez toga da ih procjenjuje netko sa strane tko će odlučiti kome treba ili ne treba dati šansu, koliko sredstava zaslužuje njegova promocija itd. Danas je kvalitetnom proizvodu lakše naći put do publike, a zarada, iako svima manja u odnosu na prošle dane, može uslijediti ako ga publika prepozna.

Keen se usredotočuje isključivo na negativne konotacije današnjeg neta i često je u pravu, naravno, pogotovo kada naglašava problem povećavanja ekonomskog jaza, ali uvijek priča samo jednu stranu. Tu je i problem kontrole podataka koje korisnici besplatno predaju megakorporacijama poput Googlea, a u Keenovoj interpretaciji mi već živimo u nekakvoj distopiji gdje nas Veliki brat i Stasi nadgledaju dok mi kao ovce ispaljujemo selfieje, marširajući poput leminga prema rubu litice.

Ako internet nije odgovor, što onda jest? Keen popisuje brojne hvalevrijedne zahtjeve za zakonskim regulacijama, ali svi oni zajedno ne predstavljaju odgovor. Očekivati da će se oni koji lete Uberovim helikopterima odreći svog bogatstva svojevoljno u najmanju je ruku nerealna. Internet je tu, među nama i u ovom trenutku povratka više nema. Možemo se nadati da ćemo u hodu rješavati sve probleme koji se danas javljaju vezani za mrežu, no za brojna pitanja koja neizbježno slijede u jednom sasvim novom dobu čije razmjere većina nas još uvijek tek pokušava razabrati, ni ova Keenova knjiga – nije odgovor.

(Naklada Ljevak, 272 str., prijevod: Igor Buljan, listopad 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate