Osvrt

U2 - Achtung Baby
'Achtung Baby' - album koji je spasio i iznova stvorio U2

Glazbena recenzija

The Rolling Stones 'Blue & Lonesome'
The Rolling Stones 'Blue & Lonesome' - #onokad si rođen za to

Alicia Keys ‘Here’ – Alicia kao superjunakinja iz geta

Šesta je sreća za njujoršku djevojku vilenjačkoga glasa: album 'Here' ogoljuje Aliciju Keys kao kvartovsku djevojku ali i mudru crnkinju sposobnu prepoznati ideološke trendove i ostvariti najbolje izdanje dosadašnje karijere u toj, očekivano, političkoj niši.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Alicia Keys 'Here'

Alicia Keys ‘Here’

Tekuća je godina politički kotao: kazan čvaraka koji pršte na sve strane, a nekako najviše vrije u ‘Meriki gdje se ovih dana kroji svjetska sudbina. Koplja se lome oko društveno-političkih problema, a zadnje dvije godine poprilično oko crnačke potlačenosti i tragičnih smrti uzrokovanih lošom murjačkom impulzivnošću.

Tako nam Marvel paralelno uz mračnog “Daredevila” iz New Yorka fikcijski poručuje da je rasna jednakost jeftina propaganda pa netko nasilju mora stati na kraj. Luke Cage crni je junak crne zajednice koji bez maske uvodi reda na pomahnitalim ulicama. Uspoređuje se s Martinom Lutherom Kingom i Malcolmom X-om. S druge strane, teksaška crna matica, kraljica Beyonce objavljuje programatsko-konceptualnu “Limunadu” i formira vojske građana u redove otpora. Šaroliki gnjev ujedinjuje frustracije i nemoć i time joj prišiva status ambasadorice crnačkih prava; glasa geta. Dok Beyonce nije djevojka iz kvarta, Jenny from the block, Alicia Keys to pokušava biti na šestom i najzaokruženijem „Here“.

Proljetos je prigrlila elektroničke beatove i onaj tropski, egzozični ritam na njoj neuobičajenoj „In Common“, ljetos objavila „Hallelujah“ (ne, nije obrada) i napokon nakon pola godine golicanja mašte i uha novim zvukom objavila album o crnačkoj svakodnevici. Uvodnim repanjem u „The Gospel“ iznosi svoj politički program kroz žanr koji joj vokalno ne leži pretjerano: vrag je odnio šalu; nasilje i nezadovoljstvo nas je nagrizlo. Nasilje u Keysičinom kropusu ne dolazi samo izvana (policijskim tlačenjem i potpunom kontrolom) nego iznutra. Vrijednosti su se pogubile: vizija žene o sebi samoj potpuno je izopačena i postala je zamaskirana farsa ideje drugih o onome što treba biti, a to je čini simulacijom praznih ideala („Illusion of Bliss“).

Keys priziva Elaine Brown, crnačku aktivistkinju iz geta nekad u srži pokreta Black Power, zatim Ninu Simone – nekonvencionalnu divljakušu, također angažiranu za isti cilj da bi konačno i sama postala glas potlačenih. Tijekom cijelog albuma legitimira se njujorškim porijeklom, odrastanjem na ulicama Harlema i Bronxa dok to u realnom vremenu i vizualno-auditivnom svijetu dočarava skidanjem šminke kao niza maski i uloga koje svakodnevno igra kao kći, majka, supruga, maćeha i javna osoba. Iz tog razloga se ne libi biti konkretno osobna pa piše i svom posinku s porukom prihvaćanja i obiteljskog zajedništva. Alicia, inače slatkica vraških klavirskih vještina, ovdje postaje sirovija i neposrednija, ne ustručava se biti jasna i direktna zbog čega opravdava poetiku albuma.

Produkcijski je „Here“ kolektivan rad eminentnih crnih producenata prepoznatljivog i međusobno nespojivog zvuka pa tako impressum donosi Pharrella Williamsa, lidera Wu Tang Clana RZA, klanovskog mu pobratima Raekwona, funk i soul legendu Royja Ayersa, pop-hip hopera A$AP Rockyja i sve popularnijeg producenta Illangela (koji radi za The Weeknda), ali, za razliku od Beyonceinog konceptualnog i programatskog projekta, Alicia Keys ne vrluda previše među žanrovima. Vokal i klavir u prvom su planu dok poigravanje s beatovima, elektronikom ili gitarama ima jednu posvema suptilnu funkciju; funckiju vezivnog tkiva sličnom kao i intermezzima među pjesmama koji tematski premošćuju opjevane teme. Bez previše histerije, vrludanja i flertovanja sa neprirodnim joj zvukovima, Alicia Keys samopouzdano i vraški dobro pliva u vodama soula i sav je menadžment zvuka podređen njoj, za razliku od ostalih modernih produkcija sličnog tipa.
„Here“ je napokon rez od sladunjavih pjesmuljaka, patetičnih ljubavnih lamentacija bez prave žestoke arome. Alicia je uvjerljiva u novoj ulozi djevojke iz geta i nezamaskirane stvarne junakinje crnačke populacije Amerike.

Ocjena: 8/10

(RCA/Menart, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate