Alen Kraljić Kralja: The Miceks su moja mala banda odmetnika u ovom lošem svijetu

Gitarist Alen Kraljić Kralja odavno je legenda domaće rock scene. Prošao je dugi i trnovit put, kako se to običava reći, svirao s najvećim rock frontmenima u Hrvatskoj da bi se u posljednjih par godina posvetio svom bendu Miceks s kojim će 19. siječnja nastupiti u Boćarskom domu u sklopu festivala Brijačnica.

The Miceks (Foto: Ulični fotograf Jofa)

Grupa Miceks su dakako bili okosnica ovog intervjua, ali bilo je neizbježno proći i kroz Kraljićevu bogatu glazbenu prošlost, dakako protumačenu iz njegovog kuta gledišta kao jednog od posljednjeg pravovjernog rock and roll Mohikanca koji je u jednom trenutku spakirao svoje kofere i inspiraciju potražio kroz lutanja Indijom.

Tko su i što su The Miceks?

Alen Kraljić Kralja: The Miceks su bend ili skupina prijatelja koja dijeli zajedničku ljubav i žrtvu prema muzici, stvarajući u ovoj sredini u kojoj živi sve manje ljudi, a sve više nojeva i gdje caruje uvozni šund i starlete. Krenuli smo iz male novozagrebačke garaže stvarati buku ugodnu uhu i srcu dragu onima koji mogu čuti. Po godinama smo raštrkani kao Smogovci, a što daje jedan neobičan spoj energije i iskustva. Članovi benda su: Benjamin Mjeržva, Bruno Žabek, Bruno Javor, Miro Tabak, Alen Kraljić i Siniša Padovan.

Možeš vjerovat političarima, a možeš rock ‘n’ rollu. A kome ćeš, tvoj je izbor. – Alen Kraljić Kralja

Tko je izabrao ime benda?

Kralja: Odrastao sam u Trnju u uličici preko puta HTV-a, ispred koje se još uvijek nalazi stara pumpa za vodu (Martin). Ljudi su bili opušteniji, vrata se nisu zaključavala, a susjed je susjeda pozivao na rakijicu i kavicu kao u predstavi “Kužiš stari moj”. Od tada potječe stari zagrebački izraz za dobrog prijatelja – micek. Mi smo se međusobno zvali “micek” i na to je prijatelj benda Kico, vlasnik najslađeg malog restorana na Korčuli, rekao: “Pa vi ste Miceks, jeba vas pas!”. Tako je i ostalo.

Singl „Jesus, Stonesi i Ramonesi“ objavljen je još 2016. godine. Iza Miceksa je tada stajala Croatia Records. Prošle godine singl „Mr. Boong“ objavljuje Dancing Bear. Što se zbivalo u međuvremenu?

Kralja: Klasičan problem u zemljici kao što je Hrvatska je nedostatak slobodnih ljudi koji se ne plaše rock ‘n’ rolla. Svako malo mijenjali smo članove, posebno basiste, jer jako je teško naći nekog dovoljno ludog i hrabrog da se u to upusti. Većina tih ljudi su ljuti gažeri i svejedno im je što sviraju, samo da uzmu novac. Boreći se sa silama zla s jedne strane, s druge nam se stvorio ugovor s Dancing Bearom, vrlo povoljan po nas. Ekipa se ustalila i pustili smo se niz rijeku.

„Jesus, Sonesi i Ramonesi“ zvuči kao neko sveto trojstvo. Što Jesus radi u tom društvu rokera gledano iz vizure Miceksa?

Kralja: Gledano iz vizure Miceksa, preokrenuli bismo to pitanje u: što Stonesi i Ramonesi rade u društvu Isusa? Prije nešto više od 2000 godina, rodio se frajer s velikim mudima i pričao o miru, ljubavi, prijateljstvu, tuzi, ljubavi prema ljudima i Bogu. Rekao je licemjerima onog vremena istinu i kako će sve ovo završiti. Nije li to sve rečeno u pjesmama Beatlesa, Stonesa i Ramonesa, Woodiea Guthriea, Dylana, Marleya, Springsteena, Toma Waitsa? Te pjesme su nas upoznale s njim. Možeš vjerovat političarima, a možeš rock ‘n’ rollu. A kome ćeš, tvoj je izbor.

Nastavljate li sa sukcesivnim objavljivanjem singlova ili slučajno imate spreman album u rukavu?

Kralja: Ha, ha, ha, imamo album u rukavu. Trinaest pjesama uživo snimljenih u studiju kod Surkice, bez nasnimavanja, baš kako su to nekad pravi bendovi radili, a ne kompjuter, pa ‘ajmo lickati. Pjesme govore o životu izvan i unutar nas samih, o traganju za mirom, slobodom, ljubavi, ali ne onoj iz Španjolskih serija gdje Carlito saznaje da ga je rodila sestra, a da mu je mama ustvari tata koji je promijenio spol.

Vaše prvo veće predstavljanje širem auditoriju dogodit će se uskoro na festivalu Brijačnica u Boćarskom domu. Jeste li napeti ili opušteni po tom pitanju?

Kralja: Ustvari, svirali smo na Rock Offu u Rijeci i dobili veliki aplauz i poziv na bis, no žiri je imao svoje favorite, što nas nije rastužilo jer se nismo došli natjecati. Bili smo jako željni svirke, a to je bio najbolji način da se želja ostvari.

Okej, pred zagrebačkom publikom…

Kralja: Što se tiče Brijačnice, jedva čekamo, pogotovo jer sviramo ispred Antona i Caneta, čiji smo svi  fanovi u bendu.

The Miceks, Alen Kraljić Kralja je prvi s lijeva (Foto: Ulični fotograf Jofa)

Dugo nisam mislio o Pipsima… Prvih godina nakon što sam otišao, zato što je boljelo, a kasnije je vrijeme izliječilo rane. Pipsi su bili moja najveća ljubav, u jednom trenutku vjerovao sam da smo najbolji bend na svijetu. – Alen Kraljić Kralja

Kralja ti si prošao puno toga na sceni od Pipsa preko suradnji s Renatom Metessijem, grupom Markiz, pa evo do grupe Miceks u kojoj je potpisuješ autorski dio. Kako bi sam opisao svoj glazbeni put?

Kralja: Uh, Zoki, ovo mi je najteže pitanje, imam puno crnih rupa u glavi. Dosta je vremena prošlo od Dum Dum Boysa do Miceksa.

Uf, sorry. Dum Dum Boyse sam nepravedno zaboravio.

Kralja: Dugo nisam mislio o Pipsima… Prvih godina nakon što sam otišao, zato što je boljelo, a kasnije je vrijeme izliječilo rane. Pipsi su bili moja najveća ljubav, u jednom trenutku vjerovao sam da smo najbolji bend na svijetu, ha, ha, ha. Da je hrvatska nogometna repka grizla koliko smo mi grizli i vjerovali u to što radimo, bili bi non-stop prvaci svijeta, a ne bi čuvali svoje nogice kad igraju za repku. Prestao sam gledati nogomet, radije ga igram s dečkima u garaži na dva mala. Nakon devet godina maturalca s Dudom i dečkima, koji je na momente bio talijanski film “Mediteraneo”, a na momente “Let iznad kukavičjeg gnijezda”, vjerojatno je došlo do zasićenja i Tristan i ja smo otišli svatko na svoju stranu. Kako život bude lud, isti dan nazvao me Bare: “Ej Kraljo, imam bend, sve najbolji hrvatski muzičari, oni i ja hoćemo da dođeš. Ti i ja bit ćemo najmlađi u bendu”. Došao sam drugi dan, odsvirao na probi solo u “Pokreni se” i Bare me počeo ljubit. Kao i u Miceksima, bila je poprilična razlika u godinama i u muzičkom stilu, no sve zajedno su to bili trenuci mog psihičkog oporavka. Puno smijeha, dobrih koncerata, improvizacije, no sve što je lijepo ne traje dugo. Nakon nekih pet godina Plaćenika, ostali smo Bare i ja, tako da više nisam znao s kim ćemo svirat na sljedećem koncertu jer su promjene članova bile konstantne.

Paralelno sam radio na svojim pjesmama, oformirao bend Cirkus s Matessiem i Teom Aničićem, snimili smo CD za Menart na hrvatskom i engleskom pod imenom “Sale of joy”, kritike su bile fenomenalne, no bend nije nikako uspio zaživjeti. Ljudi su se međusobno puno svađali, dosadili su mi i otišao sam na malo dulji odmor u Indiju. Nakon Indije sam dosta radio na muzici za kazališne i plesne predstave i pomagao prijatelju Andreju Babiću oko Markiza, volim njegove tekstove. Onda se opet pojavio Bare, koji je već tada bio priznati Utrinaš i moj sused. Pozvonio mi je na portafon: “Susjed, otišao mi je gitarista Šiljo, imam svirku za deset dana u Boćarskom, pomozi”. Odsvirali smo prvi koncert bez probe, Bare je tada još bio u krizi sa svojom lošom terapijom. Bilo mi je ok, svirao sam sa Zokijem (Čalićem, op. a.), volim kako on svira. No to nije dugo trajalo, Zoki je otišao, Bare je rekao da nam ne treba drugi gitarista, “ti sviraš k’o što dvojica sviraju”. Uživao sam svirajući s Rašićem, Šomenom i Lipicom. Što se Bareta tiče, nek Ga dobri Bog čuva još dugo i da nam da još puno pjesama. Miceksi… To su moja mala braća i moji prijatelji, moja mala banda odmetnika u ovom lošem svijetu, s njima ću podizat buku gdje god će tražiti, a tamo gdje neće, doći ćemo nepozvani.

Što Miceks pripremaju nakon Brijačnice?

Kralja: Nakon Brijačnice jedino za što znamo je spot za pjesmu “Meksiko”, a u drugom ili trećem mjesecu izlazak albuma. Puštamo se niz vjetar, pa kamo nas otpuše.

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh