Nakon koncerta Noela Gallaghera prošlog tjedna, Tvornica kulture je u nedjelju opet ključala u dobrom raspoloženju, ovog puta na koncertu kultnog američkog hard rock benda Clutch i zagrebačkih stonere She Loves Pablo i Cojones.
Kad je proljetos bio najavljen prvi dolazak kultnog američkog rock benda Clutch u zagrebačku Močvaru samo se u jednom kratkom trenutku činilo da će to biti tulum za 200-300 posjetitelja koji ih se s nostalgijom sjećaju iz 1990-ih i s početka novog tisućljeća. Ali samo na trenutak, jer je kapacitet Močvare u pretprodaji ulaznica dobrano bio premašen pa je koncert prebačen u Tvornicu kulture.
Sinoćnji epilog posjećenosti kulminirao je krcatošću tog najvećeg zagrebačkog koncertnog klupskog prostora i to kad je nekoliko dana prije neugodno iznenađenje bilo prebacivanje koncerta Noela Gallaghera u isti prostor jer nije uspio prodati dovoljno ulaznica za nastup na Šalati. I jedno i drugo ide u prilog tezi da smo čudno i ćudljivo glazbeno tržište jer u ovom trenutku jedan Clutch i prvak britpopa u našoj metropoli imaju ‘dionice’ jednake vrijednosti. U biti nakon sinoćnjeg nastupa Clutchove vrijede i više obzirom koliko su raspametili ljubitelje žestokog zvuka.
Nema tu prevelike tajne, ako se sagledaju korijeni zvuka iz kojeg je iznikao ovaj bend iz Marylanda koji je započeo s radom početkom 1990-ih kad je u Americi krenuo novi val redefiniranja hard rock i heavy metal ostavštine, posebice one Black Sabbatha. Kako je Metallica desetljeće prije pronašla svoju zlatnu formulu ubrzavanjem ritma Sabbathovskog ozračja, tako je Clutch usporio stvar i svojim glazbenim kuplungom se direkt prespojio na rane Sabbathe – naravno u prerađenoj i moderniziranoj verziji. No to što rade i dan danas, četvrt stoljeća kasnije, nosi pečat pravovjernosti, a upravo ta ‘pravovjernost’ je ključ podrške i u redovima hrvatske publike.
Pravovjernost je bila jasna i prve sekunde kad se Clutch pojavio na pozornici Velikog pogona; Tim Suit je imao neku custom verziju Gibsonovog Les Paula, Dan Maines je grmio na Rickenbackeru, dok je Jean-Paul Gastler sjedio iza 24-inčnog bas bubnja i šljokičaste baterije a la Ian Paice. Time su bili ispunjeni svi preduvijeti da pjevač Neil Fallon bude potpomognut najboljim hard rock arsenalom.
No zvučna spojnica nije uhvatila iz prve. Eksplodiralo je dobro raspoloženje na uvodnoj „The House That Peterbilt“ s epinimnog albuma iz 1995., ali je zvuk bio mutnjikav i nakon što se očekivala erupcija u narednoj „Who Wants To Rock?“ kad je Fallon iz petnih žila otpjevao poznatu prvu liniju „Hey, what’s that smell?“ da bi se stvari poboljšale na „Pure Rock Fury“.
Da je svako oduševljenje s početka koncerta bilo samo ugrijavanje za publiku dokazala je „The Regulator“ kad se Fallon po prvi put uhvatio gitare. Ta polu-balada otvorila je ‘autocestu za pakao’ nakon koje više ništa nije bilo isto, nizale su se „Cypress Grove“, „Earth Rocker“, „Crucial Velocity“, a zanimljivo je da je materijal s recentnog, prošlogodišnjeg, albuma „Psychic Warfare“ grupa prezentirala na samom kraju službenog dijela koncerta odsviravši za redom „X-Ray Visions“, „Firebirds!“ i „Son Of Virginia“, dakle prije završnog udarca na bisu.
No, opet, je li do produkcijskih limita ili su godine uzele svoj danak, nedostajala je ona sirova i neobuzdana snaga Fallonovog vokala koja tako dominantno i moćno razara membrane zvučnika na albumima. Obzirom na izuzetno dobru reakciju publike, prostora za neke buduće repete svakako ima na pretek.
A opet možda su krivi She Loves Pablo i njihov Domagoj Šimek koji se uvijek stopostotno unese u izvedbu kao da najavljuje sudnji dan. Iskoristi su She Loves Pablo svaku sekundu svog nastupa za ‘pošteni masakar’ izvedbom.
Jako zanimljivi su bili i njihove kolege Cojones koji su otvorili večer i tijekom polusatnog nastupa predstavili tri pjesme sa skorašnjeg novog albuma kojeg namjeravaju u studenom predstaviti domaćoj publici. Pored dobro poznatog prvog singla „Rocker“, odsvirali su i pjesmu „Opium Resonate“ po kojoj će se zvati i album, te još jednu na kraju čiji jasni naziv je omelo istovremeno uključivanje gitare na pozornici. Zanimljiva karakteristika novoizvedenog materijala je hrabro rastezanje okvira stoner rocka u neke druge dimenzije iz čega se iščitava hrabrost te izuzetne četvorke u beskompromisnom praćenju svojih muza. Odškrinuli su vrata novog materijala taman toliko da se album može s pravom nazvati dugo očekivanim.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
