Rijetki se bendovi tako ispravno opišu u imenu albuma kao što su to učinili Mad Caddies već prvijenac nazvavši ‘Quality Soft Core’.
Ljetna stanka u Vintage Industrial Baru je završila i započeta je nova sezona programom ‘Žujina ljetna točionica’, koji nudi niz odličnih sušaonica omeđen dvama koncertima američkih gostiju. Program će privesti kraju Jello Biafra i njegovog bend Gunatanamo School of Medicine, a otvoren je sinoć koncertom kalifornijskog benda Mad Caddies, koji se opisuje žanrovskim odrednicama kao što su ska, punk i dixieland rock, a zapravo svira kompaktan srednjostrujaški pop u ska ritmovima, proizvod kojemu su slični vladali radio postajama osamdesetih i devedesetih na svjetskoj razini, puno premlak da bi ga se i u kojem smislu nazivalo punkom.
Čim se spominju punk i ska u kombinaciji, na ovim prostorima prirodno se javlja usporedba s Kawasaki 3Pom, ali ta je usporedba ujedno i toliko neumjesna jer naši momci i energijom i muziciranjem u kolosalnim razmjerima nadvisuju sinoćnje američke goste. Dopadljive melodije iz proširenog world music spektra ovog čak sedmeročlanog sastava bolje bi odgovarale ljetnim terasama na Jadranu nego barskoj atmosferi Vintagea.
Kombiniranje stilova kao što su primjerice reggae i New Orleans jazz samo po sebi izvrsna je ideja i doista tjera na kimanje glavom i ljujanje kukova, no uživo je izostala možda očekivana dodatna injekcija žestine u odnosu na studijske snimke. To pogotovo čudi s obzirom na činjenicu da s bendom od samih početaka blisko surađuje Fat Mike iz NOFX, benda koji je puhače oduvijek znao izvrsno zaoštriti dovoljnom žestinom ritam sekcije. Izgleda da je Kalifornija, kako poprište susreta sveameričke kulture s onom meksičkom, ipak plodnije tlo za korištenje truba na hispanski, kako to čine bezbrojni bendovi od Calexica do već spomenutog NOFX, nego za dobačaj do relativno daleke Jamajke.
Publike, što zbog kiše, što zbog možda još uvijek aktivnih godišnjih odmora, nije bilo previše, no čini se kako su se prisutni dobro zabavili dok su pjevač i gitarist Chuck Robertson i njegova ekipa predstavljali materijal sa još uvijek aktualnog albuma “Dirty Rice”. DJ Ilko također je dao svoj doprinos pomno odabranim setovima glazbe iz sličnih žanrova.
Možemo reći kako dakle nova konertna sezona u Vintage Industrial Baru nije otvorena koncertom za pamćenje, već prije ugodnim druženjem sa veselom škvadrom koja kroz radiofoničnu glazbu kanalizira ugodne jamajkanske ritmove. Kome je nedostajalo žestine, dočekat će Jella Biafru.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
