Maja Lovrić Kosa: Više pažnje pridajem poruci koju želim poslati, nego li žanru

Za Maju Lovrić Kosu može se reći da je alfa i omega glazbenog projekta Nimbus, koji je počeo kao bend, zatim ušao u fazu Majinog osobnog glazbenog izričaja, da bi ponovo počeo poprimati konture benda. Pred početak ljeta u cijelu priču ‘ušetao’ je i Darko Rundek duetom ‘Sve je poznato’, nakon čega je Nibus bivao sve zamjećeniji u radijskom eteru.

Maja Lovrić Kosa (Foto: Ivica Ivčević)
Maja Lovrić Kosa (Foto: Ivica Ivčević)

Možda bi bilo dobro da se podsjetimo kako je počela suradnja s Darkom Rundekom u pjesmi „Sve je poznato“…

Maja Lovrić Kosa: Nakon što je Darko objavio s Cargo Triom „Plavi avion“, imao je radijsku promociju, točnije koncert u Plavoj sobi na Radiju 101. Iste godine, nedugo prije tog koncerta, moj se prvi singl „Ponekad“ našao na top listi Cener koju je u to vrijeme vodio Denis Murković. On me pozvao na Rundekov koncert u Plavu sobu i tu sam ga zapravo prvi put pitala bi li otpjevao duet sa mnom. Nasmijao se i rekao – ako mi se pjesma svidi, zašto da ne? Poslala sam mu pjesmu u demo verziji mailom i dobila potvrdan odgovor. Štoviše, rekao je da mu se pjesma jako sviđa, htio je čuti i druge moje pjesme… Kroz dopisivanje smo razrađivali tko, što, kako… Nadopisala sam dio teksta… Trebalo je proći četiri godine od prvih razgovora do realizacije – tek kad sam preselila u Zadar i nastavila snimati u studiju s Ivanom Grancarićem, pjesma je dobila svoj današnji oblik i sazorilo je vrijeme da odradimo taj duet.

Jesi li se bojala da Darko neće pristati na duet?

Maja Lovrić Kosa: Iako je pjesma moja, atmosferski me jako podsjeća na njega. Zato sam i čula njegov vokal u njoj i uopće došla na ideju da ga pitam za suradnju. Znam Darka prilično dugo, jer je u doba dok sam pjevala s Ihthisom početkom 2000-ih, nekoliko puta bio na našem koncertu i družili smo se u backstageu. Nisam imala problem s tim da ga pitam bi li pjevao sa mnom, no naravno nisam znala što očekivati. Bilo mi je drago što je toliko pozitivno i iskreno odreagirao na pjesmu i što se pronašao u njoj. Ne mogu reći da sam se bojala, jer sam vjerovala u našu suradnju.

Pjesma je jako dobro prošla kod slušatelja, no uvijek se povlači pitanje što dalje. Planiraš li možda još neki duet u bliskoj budućnosti i ako da, koga bi htjela?

Maja Lovrić Kosa: Postoji još jedna pjesma za koju mogu reći da u njoj čujem muški vokal odnosno da ju čujem u duetu. Hoće li se to ostvariti ne znam… Samim time neću ništa govoriti unaprijed. Ako do suradnje dođe – čut ćete…

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=HhM1AK_Yd5U[/youtube]

Nimbus je počeo kao bend, potom je postao tvoj solo projekt, no od jeseni opet pripremaš ući u formaciju benda, možeš li kazati nešto detaljnije o tome?

Maja Lovrić Kosa:Nimbus je počeo tamo negdje 2002. godine u skloništu u Vrapču gdje sam imala probe sa srednjoškolskim prijateljima. Svirali smo grunge covere, zvali smo se Pea i nastupali na alternative i grunge slušaonicama u Močvari. Prirodno je došla želja za radom na autorskim stvarima, pa sam počela pisati tekstove i svi smo se skupa trudili napraviti neki svoj glazbeni stil. Ime Nimbus odmah mi je palo na pamet prema toj atmosferi koju smo pokušavali stvoriti i tekstovima koje sam prve zapisala. No, od tih prvih početaka do danas toliko je ljudi prošlo kroz Nimbus i stalna se postava nije zadržala, da nije bilo druge nego da sama dalje nastavim raditi pjesme i da Nimbus nazovem projektom, a ne bendom. U cijelom tom vremenskom periodu nije bilo istog intenziteta ni oko stvaranja, ni oko snimanja, pa sam pjevala i surađivala s drugim bendovima. Prije Ihthisa, kojeg sam ranije spomenula, bio je tu i Abrakha-dub-r, Pea se cijelo vrijeme održavao kao cover bend, potom je uslijedio Ihthis i nešto kasnije Gin Cooler kvartet. Nimbus je neko vrijeme „stajao u ladici“ i nakon što je pjesmu „Sad kada znam“ u svoj kratki igrani film uvrstila redateljica Silvana Dunat, shvatila sam da postoje ljudi koji slušaju ono što radim i to im se sviđa, te da se definitivno moram vratiti Nimbusu i nastaviti tamo gdje sam stala, s bendom ili bez njega. Tako sam 2010. godine ušla u studio i snimila s Borisom Fischerom „Ponekad“ i „Jezero“. Radio 101 mi je pružio priliku, slušatelji su reagirali odlično. Opet sam krenula tražiti bend i mic po mic zaredale su se probe, sitne promjene članova, i uspjeli smo se u nekih godinu i pol uvježbati, odsvirati nekoliko koncerata, ali opet je bilo dovoljno da jedan član napusti bend i da opet krenu problemi. Nakon što smo snimili „Otok“, 2012. bend se raspao, a ja sam se posvetila dovršetku studija. Ljubav me prije dvije godine odvela u Zadar, preselila sam i vrlo brzo počela surađivati s producentom Ivanom Grancarićem te smo snimili „Sad kada znam“ u novoj verziji i „Sve je poznato“, a na jesen ide van novi singl „Bijeg“. U međuvremenu sam uspostavila kontakt s ljudima koji su poželjeli svirati sa mnom. To su gitarist Boris Lukić, s kojim sam ove godine krenula svirati u Zadru, bubnjar Dane Peršić iz Županje koji je rekao da to što ne živimo u istom gradu njemu osobno ne predstavlja nikakav problem, pa samim time zašto bi meni predstavljao i basist Mario Rašić kojeg ne treba posebno predstavljati, koji živi i radi u Zagrebu, ali mu se cijela priča oko Nimbusa sviđa i također ne vidi nikakve prepreke u mjestu stanovanja. Odsvirali smo nedavno par pjesama na dobrotvornom koncertu u Zadru, kao trio (Mario nije mogao biti s nama), i bilo je prva liga. Veselim se probama i svemu što dalje slijedi…

Bend znači i koncerti… Jesi li ih se zaželjela?

Maja Lovrić Kosa: Jesam. Probe i koncerti mi strašno fale. Iako, moj dragi svira bubnjeve u Gatosima (op. Gatos del Mundo, zadarski art punk bend) pa odem s njima na probu kad se zaželim i putujemo skupa na njihove svirke, tako da se nekako „održavam na životu“. S vremena na vrijeme nastupam s prijateljima iz Zadra na nekim akustičnim svirkama, ali s nestrpljenjem iščekujem nastupe s Nimbusom. Dalje>>

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X