Bobby Keys (1943-2014) – odlazak jednog od najznačajnijih sidemana rocka

Bobby Keys umro je 2. prosinca 2014. godine. Glazbenik koji nikada nije bio u prvom planu predstavljao je bitnu sponu u zvuku najvažnijih glazbenika rocka, kao što ga se ujedno može smatrati i prvim saksofonom rock and rolla – u svakom smislu.

Bobby Keys (Foto: Wikipedia)
Bobby Keys (Foto: Wikipedia)

Saksofonist Bobby Keys upoznao se sa Rolling Stonesima 1964. godine u San Antoniu na tadašnjem Teen Fairu. Iako je tada bio dvadesetogodišnjak itekako je imao iskustva u rock and rollu jer je petnaest je već bio na turneji s Bobbyjem Veejem i Buddyjem Hollyjem. Rock ga je magnetski privlačio iako je taj novi stil bio omražen među jazz glazbenicima, a Keys je bio saksofonist, dakle glazbenik čiji instrument se nipošto nije uklapao u gitarsku rock šprancu koja je suštinski izrasla iz instrumentarija blues grupa. Saksofon je tek trebao ući u rock, a Keys je nakon što je odgledao nastup Stonesa te davne 1964. nanjušio da bi ti raskalašni bezobrazni bijeli Britanci koji sviraju kao crnci mogli biti ključ svega.

Prijateljstvo s Keithom Richardsom bilo je neizbježno, a o njemu je Richardsu svojoj autobiografiji „Život“ naveo kako su Keys i Gram Parsons bili njegovi soul brotheri, u određenim trenucima toliko bliski da su izazivali ljubomoru kod Micka Jaggera koji je uvijek bio posesivno nastrojen spram ‘svog gitariste’. No upravo je Richards bio taj koji je po soul brother ključu dovodio nove članove u Stonese, kako Keysa, tako i Leavella, Wooda i druge, kao što je taj termin ‘soul brother’ uključivao i zajedničko ganjanje heroina.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Fmfi3UbDPnQ[/youtube]

Saksofonist je Stonesima prvo gostovao na „Live With Me“ 1969. na albumu „Let It Bleed“, no ključni moment za istinski ulazak saksofona u rock i Bobby Keysa u stalnu postavu Stonesa bio je „Brown Sugar“, pjesma koja je otvarala polu-ilegalno sniman album „Sticky Fingers“ iz 1971. i postala instant hit i kasnije rock klasik. No Keysov saks nije samo bio dominantan na njoj, već je obilježio cijeli album, kao što je ujedno bio i ‘krivac’ koji je u Stonese unio improvizatorski jazz način razmišljanja što je posebice osjetno u drugom velikom klasiku s tog albuma, sedmominutnoj „Can’t You Hear Me Knocking“.

S radom na narednom „Exile On Main Street“ zaokružio je najplodniji i najprogresivniji perod Rolling Stonesa, no razlaz je bio neminovan zbog neslaganja s Jaggerom, a Keys je dolio ulje na vatru kad je tražio veći honorar. „Od tog trenutka desetljeća su prošla otkako sam ponovno uspio udobrovoljiti Jaggera da se Keys vrati“, napisao je o tome Richards u svojoj autobiografiji.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=6HDdiz8MU8o[/youtube]

Za Beatlese koji su se raspali je već bilo tada kasno, no za Bobbyja Keysa se može reći da je gotovo i bio u njima, ako se gleda faza poslije raspada. Svirao je u Lennonovom Plastic Ono Bandu i snimao na njegovim albumima „Rock n’ Roll“ i „Walls And Bridges“, a zauzeo je ulogu i u posljednjem zajedničkom snimanju Johna Lennona i Paula McCartneya, bootleg albumu „A Toot and a Snore in ’74“ kao što je kao session muzičar svirao na albumima Georgea Harrisona i Ringa Starra. Također su se nizale suradnje s Ericom Claptonom, Joeom Cockerom, Lynyrd Skynyrd i mnogima drugima, a zanimljivo je da je krajem 80-ih bio menadžer Woody’s On the Beach, Ron Woodovog kluba u Miamiju u kojem su na otvorenju svirale legende rocka Jerry Lee Lewis, Fats Domino i The Crickets.

Svoj posljednji počasni krug Bobby Keys je ‘oprtčao’ ovog ljeta na slavljeničkoj europskoj „14 On Fire“ turneji The Rolling Stonesa povodom 50 godina postojanja koja je okrunjena velikim nastupom na Roskilde Festivalu u Danskoj, što je ujedno bio i njegov posljednji nastup sa Stonesima.

Jedan od najznačajnijih sidemana rocka napustio nas je svega 16 dana prije svog 72. rođendana.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Tema

Pjevajmo do izbora

Muzika ne dobiva izbore. U to su izgleda podjednako uvjerene sve političke
Idi na Vrh
X