Reinkarnirane Trobecove krušne peći ekspresno su vratile pozicije nekadašnje klupske atrakcije, dokazao je to i koncert u Vintage Industrial Baru.
Ima seniorskih bendova koji se ponovno okupljaju iz poriva da su davnašnjim prekidom rada nekako stali na pola rečenice. Nisu stavili točku na karijeru, a vrag je onda taj koji godinama kasnije kopka da bi priča dobila nastavak… Ili zasluženi završetak. Posebice ako još u međuvremenu koncertno-kuloarska sjećanja i prepričavanja ‘bolje prošlosti’ sazidaju priču kultnog i onog što je rekapitualcijom povijesti zabilježeno značajnim, a nije se tako činilo u trenutku kad se odvijalo.
U toj situaciji je trenutno zagrebački alter post punk bend Trobecove krušne peći za kojeg se nakon sinoć održanog koncerta u Vintage Industrial Baru može reći da je bio i ostao kultni. Nastup je privukao dvjestotinjak posjetitelja šireg dobnog spektra, a svi su manje-više bili ‘hardcore fanovi’ koji su došli uživati u glazbi benda koji je značajna karika alternativnog zvuka koji je formiran na ovim prostorima u 80-im godinama prošlog stoljeća, kad su Let 3 bili stvarno ‘sami u vodi i zavaljani u blato’, kad je Sexa bio najprogresivniji bend u kombiniranju dvije gitare i kad je Grč uglazbljivao „Jamu“ Ivana Gorana Kovačića.
Trobecove krušne peći su do nedavno rekli su sve što su imali za reći još davne 1986., a reunion je došao gotovo spontano u do sada neviđenoj situaciji združenog angažmana 17 nezavisnih izdavača koji su važnost ovog benda gurnuli u prvi plan objavljivanjem albuma „Mukom žvaču trubadurov vrat“.
Kod Trobecovih krušnih peći zanimljivo je to što su ostali u svom arhetipskom vakuumu – nema tu prilagodbe trendovima i hvatanja u korak s onim što vole mladi, kao što je i poetika ostala poetika bez imalo upliva u (ne)poželjnu direktnost tekstova na koju su nas reperi naučili. A opet kompletna kritika društva i izgubljenosti pojedinca je tu pred nosom nošena neopipljivom, ali moćnom bukom u kojoj tutnjeći proto-punk bubnjevi provociraju gitarske riffove, saksofon zida mostove prema avangardnom jazzu, a vokal čas ‘stoji na barikadama’, čas ‘pred mentalnom institucijom’.
Odbrojala je publika „1,2,3,4“ zajedno s frontmenom Darkom Begićem-Begom na početku koncerta nakon čega su svi bili „Dobrodošli na sajam“, gdje je „Sve bilo pod nadzorom“, dok je „Muževna Marilyn“ pozivala da svi dignu ruke u zrak… Još jednom se ukazala i nova pjesma „Đavo je bio vruć“ koja se pak po ničemu nije mogla smatrati novom – u smislu da odskače od starog materijala, a sve je završeno u više od deset minuta psihotičnog i psihodeličnog defileja „Moj slučaj“. Nije se bilo teško pronaći u tom repetitivnom Beginom provokativnom scenskom izljevu očaja i bijesa „Bio jednom moj slučaj“ koji je tim sklopom riječi otvarao i dimenziju unutarnjeg, ali i makro sliku nebitnosti pojedinca. Aplauz na kraju upravo tog finala koncerta bio je spontano najglasniji što je ujedno bio i feedback na repete, nakon čega su se ‘Peći’ još jednom užarile.
Da parafraziram Begine riječi, nije u pitanju samo bilo ‘punjenje tijela’, bilo je to i ‘punjenje duše’ – naravno za sve one koji glazbu promišljaju malo drugačije od uobičajenih standarda. Neće Trobeci nikad biti veliki, ali ostali su značajni.
Saznajte više: Trobecove krušne peći u KSET-u – raspojasani scenski mojo Satanovog starijeg rođaka
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
