61. Eurosong – Australija i Timberlake u europskoj dance areni

Ono što je na inicijativu udruženja europskih televizija startalo kao pokušaj objedinjavanja nacionalnih lakoglazbenih izričaja poslijeratne Europe i igre na kartu jezične i kulturne šarolikosti europskog kontinenta, 61 manifestaciju kasnije izodilo se u sliku i priliku globaliziranog Starog kontinenta u kojem nacionalne različitosti ne igraju više nikakvu ulogu.

Nina Kraljić na Eurosongu (Foto: HRT)
Nina Kraljić na Eurosongu (Foto: HRT)

Netom održani 61. Eurosong pokazao je ne samo u kakvoj Europi ćemo živjeti narednih desetljeća, već i koje nužnosti se javljaju kao imperativ kad je sam glazbeni biznis u pitanju. Ako se iz ponuđenog sagleda kuda sve to vodi, možda će biti lakše i svim budućim pjevačicama ili pjevačima koji se s ovih naših prostora spremaju i žele tamo pokazati.

Važnost

Čini se da Eurosong nikad nije bio važniji. Najgledaniji glazbeni događaj starog kontinenta nudi produkcijski raskošan spektakl koji je toliko razrađen do posljednjeg detalja da mu se ne može naći loša strana, a Šveđani kao domaćini su zanimljivim prilozima poput uključivanja Iana McKellena i Dereka Jacobija, glumačkog dvojca iz popularnog sitcoma „Vicious“ pokazali i sasvim dostatnu dozu provokativnog humora, a ne samo tehničko savršenstvo pozornice koja može ispuniti zahtjeve i namjaštovitijih artističkih produkcija. Uključivanje Australije u natjecanje i nastup Justina Timberlakea kao gosta finala, Eurosong je promaklo u globalni glazbeni megaspektakl.

Pjevači

Želja za glazbenom konkurentnošću i probojem izvan granica matičnih zemalja više ne ostavlja prostora bilo kakvom amaterizmu ili pak ocvalim pop ili rock zvijezdama nekih zemalja. Mlada grla koja se mogu oblikovati po najzahtjevnijim vokalnim aranžmanima izgurala su sve ostale. Diktat tržišta je također nemilosrdan. U igri je apsolutno svaki detalj. Nacionalne televizijske kuće koje to ne uzmu u obzir pri slanju svojih favorita u budućnosti će se morati pomiriti s porazima.

Jezik

Engleski je sve požderao. Pjevati na materinjem jeziku na Eurosongu apsolutno je rad na vlastitoj propasti. Ove godine su to skoro pa jedini učinili Talijani. I mogli su. Imaju jedan od najpjevnijih jezika, kao i bogatu tradiciju iza sebe. Ali opet primjenom te prakse koja je nekad bila najnormalnija stvar na Eurosongu nisu se izdvajali svojom originalnošću, već više neprilagodljivošću. U tom jezičnom smislu najzanimljivija je bila Zoë, austrijska predstavnica koja je pjevala na francuskom, a ne na njemačkom jeziku. Možda to nekome može biti jako čudno, ali iz neke perspektive turističke destinacije lijepo se prezentirati Francuzom i promovirati pod tom kapom otvorenost, gastro i kulturnu ponudu – pa makar to nemalo veze s Francuskom, ali čemu Eurosong i služi, ako ne za lansiranje i najmaštovitijih turističkih kampanja.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=kjqITlwImWs[/youtube]

Stilski imperativ

Plesni ritam očigledno je najpopularnija stvar od Atlantika do Urala. Skoro 90 posto izvođača imalo je takve aranžmane da im već sutra remiks može raditi Guetta ili Avicii, kao što bi skoro svi skupa mogli bez problema nastupiti na festivalima kao što je Ultra. Prevedeno na hrvatski; naša predstavnica i poljski predstavnik su još imali sreće i dobar plasman u odnosu što su stilski ponudili, a što se tražilo.

Potreba

Iz svega do sada navedenog, jasno je da ne da ‘ozbiljni’ izvođači bježe od Eurosonga, već vlada apsolutna gužva u sprintu prema tri minute te glazbene slave, a obzirom koliko je sve to skupa win-win situacija u kojoj se okreće ogroman novac ne bi bilo ništa čudno da ovako posložena unisona europska pjevačka revija bude održavana i dvaput godišnje. Ako se prisjetimo, u početku je to sve trajalo jednu večer, a cirkus sada redovno boravi u gradu tjedan dana.

Australija

Ono što je geografski nemoguće, moguće je preko Commonwealtha. Australija je od ove godine priključena Europi, bar kad je riječ o Eurosongu. Umalo se dogodilo da i novinski naslovi dan kasnije izgledaju kao vijesti iz lucidne budućnosti, tj. „Australija pobijedila na Eurosongu“. Malo je nedostajalo. Do posljednjeg trenutka. A bilo bi i zasluženo, jer Dami Im je sve pomela pred sobom, što vokalnom izvedbom, od scenskih detalja pa nadalje. O tome zašto Australci žele biti prisutni na Eurosongu, time je postalo jasno. Gospođica Dami Im odškrinula je vrata puno većeg glazbenog tržišta od domicilnog Australskog koje se u usporedbi s ostalima na sjevernoj hemisferi uistinu čini kao da je na kraju svijeta. Te tri minute nastupa za Australce se čine nemjerljivo važnima u promociji svega glazbenog što dolazi s kontinenta klokana i koala.

Justin Timberlake

Ako netko zna koliko sve košta na ovome svijetu, to su Amerikanci. Znaju oni koliko košta više od pet minuta promocije za auditorij od trista milijuna ljudi. Menadžment Justina Timberlakea je vjerojatno otvorio kamion šampanjca kad je došao poziv za gostovanje u finalu Eurosonga. To im dođe kao europski Superbowl. Timberlake sigurno neće biti izdvojeni slučaj, prije će biti da je ‘otvorio sezonu’. Lady Gaga, Adele, Beyonce… Samo se može spekulirati tko će poput Timberlakea gostovati iduće godine.

Hrvatska

Nakon dvije godina dobrovoljnog izbivanja Hrvatska se ove godine vratila na Eurosong u potpuno izmjenjenom obrascu od dosadašnjih „Dora iskustava“. Može se reći da smo se rapidno modernizirali u pristupu i da Nina Kraljić pripada toj manifestaciji i po mindsetu, što je svakako pozitivno. Biti razočaran 23. mjestom može biti jedino onaj tko nije vidio s kakvom pjesmom i showom su se drugi pojavili. Pored toga, tim naše predstavnice imao je nekoliko većih pogreški. U sezoni Eurosonga u kojoj su u dance vode uskočili i oni iz rock miljea kao što su gruzijski i ciparski natjecatelji, Nina je išla s keltskom baladom. Možda to i ne bi bio neki problem, ali ne iskoristiti tehnološka čudesa pozornice, jest nešto neoprostivo. Dok je ruski predstavnik gotovo letio u jednom dijelu pjesme, u smislu kakvi zahtjevni elementi su mogli biti sastavni dio showa, hrvatski tim kao da je došao iz vremena bečkih valcera igrajući na adut čudesne haljine zbog koje se Nina nije mogla kretati po pozornici, kao što je ujedno bila i jedina pjevačica slobodnih ruku kojoj su morali donijeti stalak za mikrofon. Mogu zamislit kakve poglede su razmijenili u produkciji u Stockholmu kad umjesto da neki (eventualni) ‘poludjeli dizajneri i majstori svjetla’ izmišljaju najveće vizualne perverzije za te tri minute nastupa, netko iz hrvatskog tima pita jel’ može dobit stalak za mikrofon na pozornicu. Stvarno je malo smiješno kad na tehnološki CGI freakout dance party baneš u haljini kraljice Viktorije. No na sreću na HRT-u su prošli tjedan za potrebe svoje središnje informativne emisije nabavili sličnu ekrančinu za pozadinu, pa budi nadu da će nekome možda pasti na pamet da se na istoj spravi ‘trenira’ do idućeg Eurosonga.

Politika

Je li najobičnija politička namještaljka pobjeda Ukrajinske pjevačice u foto finišu? S tom tvrdnjom bi se ušlo na teren teorija zavjere, a ovakva masovna manifestacija, koliko god ona bila benignog karaktera, po svoj prilici nikad nije u potpunosti oslobođena takvih sumnji, koje je naravno teško dokazati, ako uopće ima mjesta za njih. Možda i jest u neku ruku utješno sveopćem europskom auditoriju ponuditi happy end scenarij za sve ono katastrofalno što se događa u Ukrajini, pa da neka realna pobjeda može biti izvojevana jedino na Eurosongu. No nije li i taj začin teorije zavjere samo dio lepeze u ‘za svakog po nešto’ sistemu ponude ovog najgledanijeg i vitalnog sveeuropskog showa koji je svake sezone sve atraktivniji i koji si može dozvoliti čak i sprdačinu da u svoj merchandise asortiman uvrsti i luđačku košulju?

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Tema

Pjevajmo do izbora

Muzika ne dobiva izbore. U to su izgleda podjednako uvjerene sve političke
Idi na Vrh
X