4in3+1 ‘Eat It, It’s Still Good’ – domaći jazz kvartet na koji treba obratiti pažnju

Kad uz zanimljivu ideju i koncept zaživi i osjećaj glazbenika za akustiku prostora u kojem su snimani sessioni.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
4in3+1 'Eat It, It's Still Good'

4in3+1 ‘Eat It, It’s Still Good’

U zagrebačkom jazz kvartetu 4in3+1 okupili su se gitarist Davor Doležal, klavijaturist Joe Kaplowitz, saksofonist Mario Bočić i bubnjar Borko Rupena. Iskusno društvo, ali novi sastavu koji se predstavio debitantskim albumom „Eat It, It’s Still Good“.

Možda kroz naslov albuma progovara određena doza ironije koja ukazuje na to kako je glazba postala fast food današnjice, no 4in3+1 uistinu su u stanju zaustaviti vrijeme na tren i ubaciti slušatelja u svoj zvučni kolosijek na kojem proizvedeni zvuci nisu surogat normalne (glazbene) ishrane, već isjeljujući i opuštajući sklop komunikacije s muzama. 4in3+1 već tim prvim albumom donose značajan otklon k prepoznatljivom ugođaju i interpretaciji u osam autorskih kompozicija.

Inače, sastav je izvorno osnovan kao trio, po uzoru na orguljaške blues-jazz sastave 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, ali je konačni okvir dobio dolaskom Maria Bočića, saksofonista iz HRT-ova Jazz orkestra. Glavna karakteristika 4in3+1 je lijepa doza hrabrosti u prepuštanju prostora solističkim izletima u kojima se kao po nepisanom pravilu ovog kvarteta pratnja zna u potpunosti isključiti, čime se stvaraju mali emocionalni interpretatorski otočići, kao što se daje i pun zamah dinamici jer postoje momenti u kojima se može osluškivati veličina prostora tj. dvorane KUC Travno koji kao da je taj misteriozni +1 član.

Tako već u uvodnoj „42b“ Rupena vrckastim bubnjarskim solom odvede završnicu u intrigantnom smjeru da bi odmah potom u jednakom solo izletu Bočić došao kao novo iznenađenje gotovo kao intro u narednu „Donna Lee Is Pissed Off“, inače skladbu fino isprekidanog swinga koja nije bez vraga u nominaciji za najbolju jazz skladbu ovogodišnjeg Porina. Možda njen opuštajući srednji tempo glazbene atmosfere nekog imaginarnog cocktail bara uljuljka uho, ali opet solo izlazak saksofona skoro bez pratnje i kasnije isprepletenog zajedničkog gitarskog i bubnjarskog sola još jednom potvrđuje tu zajedničku ‘izletničku’ crtu na kojoj su se našli Doležal, Kaplowitz, Rupena i Bočić propitujući ovdašnje granice modernog europskog jazz izričaja.

U naslovnoj „Eat It, It’s Still Good“ uvodna onomatopejska komunikacija svih instrumenata kroz doticanje free jazz forme, i naizgled nabacani glazbeni sastojci ubrzo se pretvore u slasni sendvič, kako možda ukazuje i sam cover albuma. I opet je gitara ostavljena sama u svojoj solističkoj kontemplaciji, kao i saks u malo manjoj. ali jednako naglašenoj zvučnoj praznini.

Stajanje na loptu i smirivanje ritma, koji osim što je sporiji postaje i koketniji, donosi „Grandma Song“, dok isto sporo, ali zagasitije ozračje naredne „Lie“ pruža dublji ulazak u blues obrasce zahvaljujući toplini isturenih klavijatura Joea Kaplowitza. U „Dance of The Vales“ kao da je najbolje uhvaćen nokturno i poetika ‘uličnog saksofoniste’, a pjesma je samo jedan u nizu pastelnih premaza hommagea bluesu koji vlada i u „Outline“ i nježnoj odjavi kroz „Peacefully“.

4in3+1 se ovim albumom ističu kao zanimljiv novi sastav domeće jazz scene. Možda jesmo skučeno tržište za jazz, ali očigledno nam ne manjka glazbenika s modernim autorskim i interpretatorskim obzorima.

Ocjena: 8/10

(Croatia Records, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate